Žena kao blagodat (prof. dr. Yusuf el-Qaradawi)

Poslanik, s.a.v.s., ukazuje, da se status žene dalje pojačava kada ona postane majka. Neki čovjek ga je jednom upitao: “Ko zavređuje moju najveću brigu?” On odgovori: “Tvoja majka.” Čovjek upita: “A ko onda?” On odgovori: “Tvoja majka.” Čovjek upita: “A ko onda?” On odgovori: “Tvoja majka.” Čovjek upita: “A ko onda?” On odgovori: “onda tvoj otac.”

Ali, veliki broj žena danas protestvuje jer ih se naziva „fitnom“ i pitaju gdje je krivnja i odgovornost samih muškaraca koji u ženi vide samo objekat seksualnog iskorištavanja? One imaju pravo na to i niko im to ne osporava. Muškarac koji u ženi vidi samo predmet za naslađivanje i uživanje zaboravlja da je žena stvorenje kao i muškarac sa svim svojim odlikama i mahanama 

Na samom početku, pokušajmo definisati  pojam „fitna“ (ispit i iskušenje) i zašto se žena predstavlja sa riječju „fitna“. U Kur’anu se ova riječ spominje trideset puta a izvedenice od ove riječi spominju se 28 puta. Što znači da se pojam „fitna“ u Kur’anu spominje 58 puta. U osnovi riječ „fitna“ znači ispitivanje, iskušenje i provjera, kao kada se zlato stavlja na jaku vatru da bi se provjerilo je li zapravo zlato ili nije, a u širem značenju znači kažnjavanje i zlostavljanje: „A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.“ (El-Ankebut,2)  Ljudi su jedni drugima „fitna“, tj. Iskušenje: „Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite…“ (El-Furqan, 20)   Allah Uzvišeni je bogataše i siromahe učinio jedne drugima „fitnom“ : „I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: Zar su to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao.“ (El-En’am,53) Hoće da kažu: Zar su ovi siromasi ti kojima je Allah milost ukazao i uputio ih, pored nas bogatih?

Pojam „fitna“ se u Kur’anu upotrebljava u brojnim kontekstima a jedan od njih su i žene, pa kada se spomene žena kao „fitna“ onda se misli na iskušenje i ispitivanje muškarca, da li je muškarac dovoljno snažan i čvrst da odoli iskušenjima žene. Allah Uzvišeni je još od stvaranja prvog muškarca i prve žene  udahnuo u oboje naklonost i privlačnost jednog prema drugom i to je prirodni zakon koji muškarca i ženu međusobno privlači kako bi živjeli zajedno, rađali potomstvo i tako nastavili život ljudske vrste. Ali Allah je učinio da žena bude privlačnija muškarcu nego što je muškarac ženi.

Da li riječ „fitna“ ima negativno značenje?

Svaka blagodat koju Allah dadne čovjeku i koju njegovo srce voli i žudi za njom postaje izvorom „fitne“; iskušenja i provjere. Žena je iskušenje, imetak je iskušenje, djeca su iskušenje. „Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu…“ (El-Kehf, 46) Ali isto tako Allah Uzvišeni kaže: „I neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje.“ (El-Enfal, 28) Allahov poslanik, s.a.v.s., upozorava od „fitne“ Dunjaluka i „fitne“ žena: „Iza mene nije ostala opasnija „fitna“ po ljude od žena.“  Eto to znači pojam „fitna“ i nije tačno da znači zlo, ne, „fitna“ je provjera, ispit i iskušenje.  Imetak i potomstvo koje čovjek posjeduje su  iskušenje i ispit za čovjeka i niko ne kaže da je to zlo i kazna. Djeca su Allahova blagodat: „Allah za vas stvara žene od vrste vaše, a od žena vaših daje vam sinove i unuke, i ukusna jela vam daje…“ (En-Nahl, 72)  Dakle, „fitna“ ne znači zlo i grijeh, nego provjera i ispit, jer čitav čovjekov život je ispunjen iskušenjima i ispitima: „Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili…“ (Ed-Dehr, 2)  Allah Uzvišeni je stvorio čovjeka i obavezao ga određenim dužnostima što je samo po sebi iskušenje i ispit jer nije ga stvorio kao meleka samo sa razumom bez strasti i prohtjeva, ili kao životinju sa strastima i prohtjevima bez razuma. Čovjek je stvorenje i sa razumom i sa strastima i prohtjevima. U tome leži smisao iskušenja i provjeravanja čovjeka i kada su u pitanju žene, imetak, potomstvo, položaj, Dunjaluk općenito, jer sve što srce čovjekovo želi i voli od Dunjaluka u tome je iskušenje za njega.

Je li žena sama po sebi iskušenje za čovjeka?

Ne, žena nije sama po sebi iskušenje. Žena koja se pridržava vjerskih propisa i vodi računa o svom ahlaku na temelju islamskih smjernica i čuva svoje ukrase koje joj je Tvorac darovao, takva žena ne daje povoda da dovede u iskušenje muškarce oko sebe i ne može biti „fitna“. Ali danas živimo u vremenu u kojem žene nisu zadovoljne onim što im je Allah Uzvišeni darovao od ukrasa i ljepote pa nastoje uljepšati svoj izgled raznim vrstama šminke, ruževima, crtanjem obrva, odjećom koja ne sakriva tijelo nego ga otkriva i to je ono što ženu tada čini „fitnom“, iskušenjem za muškarce. Ženama koje su primjer u islamskom ponašanju, tj. Poslanikovim, s.a.v.s., suprugama Allah Uzvišeni u Kur’anu kaže: „O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno…“ (El-Ahzab, 32) Što znači da je žena ta koja čini prvi korak kojim one oko sebe dovodi u iskušenje a posebno one čija su srca bolesna zbog toga što se pokoravaju strastima svojim.

 „Na sebe pažnju govorom ne skrećite“?

Da žena govori samo onoliko koliko je potrebno i da ne uljepšava glas kao da se „topi“ dok govori, jer sve to utiče na muškarce koji slušaju takav govor i stavlja ih na kušnju. Zato, žena koja čuva svoju vjeru, svoj ahlak, svoju čast; ozbiljna je, govori samo istinu i govori samo onoliko koliko je potrebno kada se obraća muškarcima.
Međutim, miješanje između suprotnih spolova, je pojam koji je stran muslimanskom društvu i to je nešto što nam je došlo izvana, iz okruženja koje nije islamsko. U kompletnoj islamskoj tradiciji ne postoji pojam „miješanje“ između spolova. Postoje izrazi koji ukazuju na susretanje muškarca sa ženom i obratno, kao što se navodi u Buharijinom Sahihu u poglavlju o nazivanju selama ženama od strane muškaraca, zatim poglavlju o nazivanju selama muškarcima od strane žena, poglavlju  o posjeti žene bolesnom muškarcu, poglavlju o vojnom pohodu žena i njihovom učestvovanju u džihadu i sl.  Profesor Abdul Halim Ebu Šeqqa piše knjigu pod naslovom „Oslobađanje žene u vremenu“ i navodi na stotine primjera u kojima žena aktivno učestvuje u društvenom životu i susreće se sa muškarcima što znači da to nije bilo poznato muslimanima u posljednje vrijeme, u vremenu zaostalosti i civilizacijskog nazadovanja muslimana. U vrijeme Poslanika ,s.a.v.s, i ashaba, žena nije bila izložena sputavanjima i ograničavanju svog kretanja i djelovanja, žena nije bila zatvorena u kući. Zatvaranje žene u svojoj kući je kazna za ženu koju joj propisuje Kur’an samo u određenoj situaciji: „Kad neka od žena vaših blud počini, zatražite da to protiv njih četvorica od vas posvjedoče, pa ako posvjedoče, držite ih (žene–op. pr.) u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nađe izlaz neki.“ (En-Nisa, 15) Ovaj ajet je objavljen prije propisivanja šerijatskih kazni i učvršćivanja šerijata u islamskom društvu. Stoga, riječ „miješanje“ između spolova je strana islamu jer miješanje znači sjedinjavanje i prožimanje bez da se zna razlika između onog što se miješa. Ispravno je kazati da se žena susreće sa muškarcima i da muškarac susreće žene ali je on on, a ona je ona i jasna je razlika i granica između njih. Zapad je miješanjem između spolova uklonio tu granicu i liniju razdvajanja između muškarca i žene i izbrisao svaku ideju o zabranjenom i dozvoljenom u odnosima između njih dvoje i kada su se zasitili miješanja između suprotnih spolova, dozvolili su istospolne brakove i zajednice.

Ali, veliki broj žena danas protestvuje jer ih se naziva „fitnom“ i pitaju gdje je krivnja i odgovornost samih muškaraca koji u ženi vide samo objekat seksualnog iskorištavanja? One imaju pravo na to i niko im to ne osporava. Muškarac koji u ženi vidi samo predmet za naslađivanje i uživanje zaboravlja da je žena stvorenje kao i muškarac sa svim svojim odlikama i mahanama: „I Gospodar njihov im se odazva: Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih.“ (Ali Imran, 195) Tj. muškarac je od žene i žena je od muškarca, muškarac upotpunjuje ženu u životu i ona upotpunjuje život muškarca. Allahov poslanik, s.a.v.s., kaže: „Žene su zaista sestre muškarcima.“ Kur’an nam navodi: „A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela a od nevaljalih odvraćaju…“ (Et-Tevba ,71)  

Žena je aktivan sudionik u procesu islamske da’we od prvog dana misije. Prvi glas koji je dao podršku Allahovom poslaniku, s.a.v.s., bio je glas žene, njegove supruge Hatidže, r.a.. Prva proljevena krv u islamu i prvi šehid islama bila je žena, Sumejja majka Ammara Ibn Jasira. Gledati ženu samo kao objekat za uživanje muškaraca velika je nepravda prema samoj ženi ali i prema muškarcu koji tako razmišlja, jer to znači da on smatra i vjeruje da je žena stvorena samo radi udovoljavanja i uživanja zanemarujući sve druge njene sposobnosti i mogućnosti koje joj je Allah Uzvišeni stvorio i dao. Žena je postavljena na Zemlji namjesnikom kao i muškarac. Negirati ovo znači razmišljati i djelovati kao što to životinje čine, čak i gore od samih životinja jer ženka i mužjak bilo koje vrste stupaju u odnos samo kada žele da rode potomstvo i produže vrstu.

Muškarci su u osnovi slabi prema ženama

Muškarci su u osnovi slabi prema ženama, ali isto tako među muškarcima ima i onih poput Jusufa a.s., koji su ženama izazov: „A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše: Bože, Bože! – uskliknuše – ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti.“ (Jusuf, 31)  Ili poput Nasra Ibn Hadždžadža kada je Omer, r.a., čuo jednu ženu kako o njemu govori: Il’ mi dajte vina da pijem il’ me dajte Nasru Ibn Hadždžadžu. U svakom slučaju, postoje određena pravila ponašanja, kako za muškarca tako i za ženu, u momentima međusobnog susreta i ta pravila se moraju poštivati kako ne bi došlo do „fitne“ sa bilo koje strane. Na prvom mjestu je obaranje pogleda: „Reci vjernicima neka obore poglede svoje…“ (En-Nur ,30)  „A reci vjernicama neka obore poglede svoje…“ (En-Nur, 31)  Obje strane su zadužene istom odredbom a to je obaranje pogleda. Obaranje pogleda je prvi znak islamskog edeba i ponašanja. Prvo što Allah Uzvišeni traži od muslimana i muslimanke kada se sretnu je da obore poglede svoje. Kaže se da je dozvoljen prvi pogled ali on mora biti kratak i brz. Nakon obaranja pogleda, Kur’an nas uči sljedećem maniru i pravilu ponašanja pri susretu žena i muškaraca a to je način hoda: „I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo…“ (El-Qasas, 25)  „… i neka ne udaraju nogama svojim da bi se zveket nakita njihova čuo…“ (En-Nur, 31)  Žene su nekada, na nogama nosile halhale i udarale bi svojim nogama kako bi zvukom privukle pažnju muškaraca još iz daleka.  Odijevanje je takođe odraz islamskog edeba i čuvanja od „fitne“: „… i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte…“ (El-Ahzab, 33)  Zatim govor, o čemu smo govorili i naveli kur’anski ajet: „Na sebe pažnju govorom ne skrećite.“ (El-Ahzab, 32)

Da li je uljepšavanje zabranjeno ženama u javnom životu?

Ženi ili muškarcu  nije zabranjeno da se uljepša i sredi, ali je zabranjeno pretjerivanje i prenaglašavanje. Ženi često nije dovoljno ono što ima od ljepote i ukrasa pa se uljepšava šminkom, farbanjem, perikom, čupanjem obrva, tetovažama, a sve joj je to zabranjeno. Danas, opet, veliki broj žena se podvrgava operativnim zahvatima kojima je jedini cilj uljepšavanje; povećanje ili smanjenje grudi, mijenjanje oblika nosa, što je isto tako zabranjeno jer spada u mijenjanje onog što je Allah Uzvišeni stvorio, a onog ko mijenja ono što je Allah Uzvišeni stvorio proklinje Allahov poslanik, s.a.v.s..  Pretjerano uljepšavanje je zabranjeno, ali mi smo danas zaslijepljeni zapadnom civilizacijom i njihovim napretkom, a upravo Zapad je prešao svaku granicu i mjeru kada je u pitanju uljepšavanje i isticanje ljepote. Na Zapadu odjeća nema ulogu da sakrije tijelo i njegovu ljepotu kao što je to u islamu, naprotiv, odjećom se želi još više istaknuti njena ljepota i tijelo. Islam želi da se odjećom sakrije tijelo i golotinju, a Zapad je od odjeće napravio „fitnu“.

Svjedoci smo pojave u kojoj se ženi ograničava njena sloboda i djelovanje pod izgovorom sprječavanja „fitne“; pitamo se , kako se „fitna“ prepoznaje? Na žalost, u vremenu dekadence muslimana u odnosu na druge narode, pojavili su se stavovi i gledišta među islamskim pravnicima koji ne oslikavaju pravi stav islama prema ženi. U vrijeme Allahova poslanika, s.a.v.s., žena je sasvim normalno prisustvovala namazu u džematu, sabahu, jaciji i drugim namazima. U to vrijeme putevi nisu bili osvijetljeni kao danas niti su bili popločani. Žena je u mraku išla u džamiju i nekima nije bilo drago da u takvim uslovima žena izlazi i kreće se. Prenosi se od Omera, r.a., da mu nije bilo baš drago da njegova supruga, Atika Bint Zejd, u tim uslovima izlazi pa kada su joj rekli da Omer, r.a., ne odobrava njen odlazak u džamiju, kazala je: „ A zašto mi ne zabrani“?  Omerov, r.a., odgovor bio je: „Sprječavaju me riječi Allahova poslanika, s.a.v.s.: „Ne zabranjujte Allahovim robinjama da idu u džamiju.“  I onog jutra kada je izvršen atentat na Omera, r.a., u džamiji na sabah namazu, ona je bila prisutna i pohitala je prema njemu da mu pomogne. Žene su sasvim normalno prisustvovale bajram namazima, učestvovale u bitkama i pohodima. U bici na Uhudu bile su prisutne Aiša, Ummu Selema, Nesiba Bint Ka’b i druge žene, radijallahu ‘anhunne.  Prisustvovale su Poslanikovim, s.a.v.s., predavanjima i nisu se time zadovoljile nego su tražile: „O Allahov poslaniče, odredi za nas jedan dan bez prisustva muškaraca“, kako bi same bile i slušale Allahova poslanika, s.a.v.s.. 

Aiša, r.a., je još dugo živjela nakon što je Allahov poslanik, s.a.v.s., preselio na Ahiret i govorila je: „Da Allahov poslanik vidi šta žene danas rade, zabranio bi im da izlaze iz kuće.“Aiša, r.a., je vidjela žene u svom vremenu koje su namirisane izlazile i hodale među muškarcima a znala je za hadis: „Namirisana žena neka ne izlazi.“  Nije dozvoljeno ženi da se namiriše i ode u džamiju, dakle, ženi nije dozvoljeno da namirisana izlazi iz svoje kuće.

Nastaviće se inšaAllah

 dr. Yusuf el_Qaradawi

Sa arapskog preveo: Omer Sikira

Novi Horizonti