Zakoni kojima se žele poniziti bosanski muslimani

Prave scene radi pokrivene Bošnjakinje kako bi iznašli povod za napuštanje sjednice i tako prebacili krivicu na druge, prvenstveno na Bošnjake. Na kraju su, kada im je ponestalo ”demokratskih” argumenata, poručili da će, ako se tu nađu pokrivene Bošnjakinje, dovesti u parlament grupu ”momaka” s Romanije, u majicama na kojima će biti likovi Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Na ovaj način otkrili su svoju četničku ćud i svoje prave zločinačke namjere.

Gdje su te ”demokrate” i zastupnici kada treba zaštititi ljudska prava Bošnjaka u entitetu koji je pod njihovom upravom? Zašto ne spriječe napade na džamije u svetome mjesecu ramazanu i ne dovedu pred lice pravde počinioce? Također je čudno da se predloženim zakonima ne pokušava precizno definirati “vehabizam” ili “selefizam”. Da li je to nemoguće ili se ustvari tako i hoće, kako bi se krug potencijalnih terorista povećao i proširio djelokrug hapšenja, čime bi se “zakonskim okvirom” omogućilo hapšenje bilo kojeg Bošnjaka.

Jedavno smo bili svjedoci nemilog događaja u Bugojnu, odnosno napada na policijsku stanicu, nakon kojeg su uslijedili drugi događaji direktno ili indirektno vezani za njega, od kojih svakako najviše pažnje privlače postupci srpskih predstavnika u državnim institucijama koji su kulminirali traženjem zabrane nošenja nikaba i zabrane “vehabija” i “selefija”. U ovome tekstu ne želimo se baviti analizom događaja u Bugojnu, da li je u skladu s islamskim normama i da li je počinjen u njegovo ime, jer je o tome već dosta rečeno i napisano. Relevantne islamske institucije, islamski učenjaci i radnici na islamskom polju iznijeli su islamski stav po tom pitanju, tako da je onaj koji je to pratio mogao zaključiti da taj čin, ukoliko je počinjen u ime islama, nema nikakve veze s islamom i njegovim sljedbenicima. Ovdje želimo analizirati istinske namjere onih koji žele izglasati određene zakone, te šta je nama Bošnjacima činiti naspram date situacije. Obaveza je ukazati i pojasni put grješnika i zlikovaca kako bi ga muslimani upoznali i udaljili se od njega: “Tako Mi potanko izlažemo dokaze, i da bi očevidan bio put kojim idu zlikovci.” (Prijevod značenja El-En’am, 55.)

Nevinost dok se ne utvrdi krivica

Svi se slažemo, barem u teoretskom segmentu, da je osoba nevina sve dok se ne utvrdi njena krivica. Međutim, naša je stvarnost u dosta slučajeva suprotna prethodno spomenutoj činjenici. I prije nego što relevantne državne institucije iznesu svoje mišljenje i sud po određenom događaju, određene osobe, krugovi, mediji i drugi iznose svoje stavove i osude, ne čekajući službenu potvrdu. U svojim osudama i stavovima oslanjaju se na “neimenovane”, “bliske”, “dobro obaviještene” i druge izvore. Pristrasnost, bombastični naslovi, generalizacija, huškanje, iznošenje neargumentiranih kvalifikacija i slično predstavljaju sredstva kojima se žele postići zacrtani ciljevi. Na ovaj način narušava se novinarska profesija, objektivnost, pravda, ljudsko dostojanstvo, ljudska prava, kao i druge pozitivne društvene norme. U svemu tome najžalosnije je učešće i pojedinih bošnjačkih medija i intelektualaca, koji izgleda uopće ne razmišljaju o riječima svoga Gospodara, u prijevodu značenja: “O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (El-Maide, 8.);“Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!” (El-Isra, 15.); “I kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kršite – eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali.” (El-En’am, 152.) Stoga se onda ne treba čuditi kada se u sredstvima informiranja nađu sljedeći naslovi: “Razbijeno jezgro vehabija u Republici Srpskoj”, “Policija RS-a privela pet osoba zbog neovlaštenog posjedovanja oružja”, “Tekfirije pozivaju Bošnjake da ne stupaju u bh. vojsku i policiju”, “Teretnjak za vehabije” i mnogi drugi, s tim da se, nakon završetka događaja, u dosta tih naslova obistini narodna izreka: Tresla se gora, rodio se miš.

Istinske namjere islamofobičnih ”režisera” iz RS-a

Događaj u Bugojnu i drugi koji su uslijedili izbacili su na površinu određene srpske državne dužnosnike koji zahtijevaju izglasavanje zakona o zabrani nošenja nikaba i zabrani “vehabijskog” i “selefijskog” pokreta, pravdajući svoje zahtjeve sigurnosnim razlozima, opasnošću po državu, pridruženju Evropi, slijeđenjem određenih evropskih država u tome i slično. Pitanje koje se nameće jeste: Da li su te osobe zaista iskrene u svojim namjerama i izjavama? I da li su opravdani njihovi stavovi, razlozi i strahovi? Ili se iza toga kriju drugi daleko opasniji pokušaji nasrtanja na Bošnjake i njihove vjerske i kulturne vrijednosti? Možda bi osoba koja ne poznaje dobro prošlost i sadašnjost Bosne, te iste “predlagače zakona” mogla prihvatiti, ali onaj ko poznaje historiju Bosne i ko ih je iskusio na svojoj koži, dobro zna ćud tih prerušenih vukova. Zar te iste “demokrate” nisu oborile na desetine zakona koji se tiču samoga jačanja države Bosne i Hercegovine i njenih institucija? Ne žele da osude genocid nad Bošnjacima, a istovremeno dozvoljavaju četničke šetnje po manjem entitetu? Prave scene radi pokrivene Bošnjakinje kako bi iznašli povod za napuštanje sjednice i tako prebacili krivicu na druge, prvenstveno na Bošnjake. Na kraju su, kada im je ponestalo ”demokratskih” argumenata, poručili da će, ako se tu nađu pokrivene Bošnjakinje, dovesti u parlament grupu ”momaka” s Romanije, u majicama na kojima će biti likovi Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Na ovaj način otkrili su svoju četničku ćud i svoje prave zločinačke namjere. Gdje su te ”demokrate” i zastupnici kada treba zaštititi ljudska prava Bošnjaka u entitetu koji je pod njihovom upravom? Zašto ne spriječe napade na džamije u svetome mjesecu ramazanu i ne dovedu pred lice pravde počinioce? Također je čudno da se predloženim zakonima ne pokušava precizno definirati “vehabizam” ili “selefizam”. Da li je to nemoguće ili se ustvari tako i hoće, kako bi se krug potencijalnih terorista povećao i proširio djelokrug hapšenja, čime bi se “zakonskim okvirom” omogućilo hapšenje bilo kojeg Bošnjaka. Iz pisanih i usmenih riječi koje su izrečene oko pojave “predlaganja zakona” mogu se izvući sljedeće prave namjere tog akta:

– Iznalaženje zakonskog okvira za ostvarivanje zlih namjera kao što su hapšenja Bošnjaka pod izgovorom prijetnje “vehabizma” ili “selefizma” i njihovo neosnovano optuživanje s ciljem zastrašivanja, prisiljavanja na napuštanje svojih ognjišta, osporavanja prava na povratak i napose ostvarivanja genocidnih namjera i etničkog čišćenja nakon što to nisu uspjeli ratom i oružjem. Zadnji događaji u Bosanskoj Dubici i Bosanskom Novom najbolji su pokazatelji rezultata sprovedbe tih zakona. Hapšeni su ljudi čija je krivica bila “prečesto posjećivanje džamija”, “život na osami i nepristupačnom mjestu”, “malo duže brade”, ” pokrivene žene”, čak i ako nisu pokrivene u potpunosti nikabom. U ovim slučajevima nije bilo važno što nije nađen nijedan dokaz protiv tih opasnih ”vehabija” i što su pušteni isti dan na slobodu. Važno je da se nešto ”radi” i da to ”objektivni” mediji prate kako bi se pokušao minimalizirati izvještaj američkog State Departmenta u kojem se jasno navodi da RS slabi državu Bosnu i Hercegovinu i onemogućava njenu efikasnu borbu protiv terorizma.

– Pokušaj izazivanja međubošnjačkog sukoba, odnosno sukoba između Bošnjaka u državnim, policijskim i vjerskim institucijama i takozvanih “vehabija” ili “selefija”. Na ovaj način žele nametnuti samim Bošnjacima da hapse i sude svoje najbolje i najhrabrije sinove odbrambenog rata 1992. do 1995. godine, čime bi ”jednim kamenom ubili dva vrapca”.

– Pokušaj dokazivanja postojanja opasnih islamskih terorista i bijele Al-Kaide u Bosni i Hercegovini, koji predstavljaju opasnost za Bosnu, region i cijelu Evropu, i s kojima se treba obračunati na svirep način, tako da se stekne dojam da Srbi i Republika Srpska brane Evropu od najezde islamskih terorista i da je s takvim osobama nemoguće živjeti u zajedničkoj državi, stoga otcjepljenje Srba od Bosne, otimačina bošnjačke zemlje i počinjeni genocid, kako to oni plasiraju, predstavljaju potpuno opravdan i legitiman potez. Međutim, muslimani su uvjereni da će Allah osujetiti ove loše namjere i da čestiti Bošnjaci neće dozvoliti izglasavanje tih nepravednih zakona: “I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje” (prijevod značenja Ali Imran, 54.); “Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete trpjeli i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.” (prijevod značenja Ali Imran, 120.)

Naša obaveza

Svaki pojedinac iz bošnjačkog korpusa morao bi shvatiti istinsku pozadinu predloženih zakona i dati svoj doprinos u njihovom neusvajanju jer su upereni protiv Bošnjaka i njihovih vjerskih i kulturnih vrijednosti. Bošnjački političari trebaju ispoštovati i opravdati ukazano bošnjačko povjerenje, ispuniti svoja obećanja i ne dozvoliti izglasavanje nepravednih zakona: ”I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!” (Prijevod značenja El-Isra’ 34.) Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema nijednog roba kome je Allah dao da bude pretpostavljeni svojim podanicima, a da mu Allah neće, kada umre, zabraniti ulaz u Džennet, ukoliko bude varao svoje podanike.” (Muttefekun alejhi)

– Isto tako bošnjački učenjaci, intelektualci, radnici na polju islamskog misionarstva, moraju ujediniti svoje snage u pojašnjavanju Bošnjacima prave pozadine predloženih zakona i mobilizirati sve svoje potencijale kako bi spriječili izglasavanje spornih zakona: “A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da će je sigurno ljudima objašnjavati i da neće iz nje ništa kriti, oni su je, poslije, za leđa svoja bacili i nečim što malo vrijedi zamijenili; a kako je ružno to što su u zamjenu dobili!” (Prijevod značenja Ali Imran, 187.)
– Eventualne pogreške i neispravne interpretacije islama potrebno je ispraviti u duhu islama, vraćajući se Allahovoj Knjizi i sunnetu našega Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako nam je to naređeno prilikom razilaženja oko određenog pitanja: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše” (Prijevod značenja En-Nisa, 59.); “Ma u čemu se razilazili, treba presudu dati Allah. To vam je, eto, Allah, Gospodar moj – u Njega se ja uzdam i Njemu se obraćam.” (Prijevod značenja Eš-šura, 10.)

– Bošnjačka sredstva informiranja trebala bi se pridržavati islamskih normi i profesionalno-objektivnog novinarstva u izvještavanju, a ne dolijevati ulje na vatru kako bi postigli što veću čitanost i popularnost ne birajući sredstva i put da to ostvare, jer im to ništa neće koristiti kada dođu pred Gospodara svih svjetova da polažu račun za svoja djela: “…on ne izusti nijednu riječ a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.” (Prijevod značenja Kaf, 18.)

– Naša poruka onim osobama koje krivo interpretiraju islam i izvršavaju islamom neispravna djela jeste da se boje Uzvišenog Allaha, da znaju da će doći pred Njega na Sudnjem danu, da ne čine nepravdu svojoj braći muslimanima, da ih ne opterećuju preko njihovih mogućnosti, da ne prouzrokuju probleme koji će imati dalekosežne posljedice, da ne daju povoda našim dušmanima i neka pitaju učene kada ne znaju, kako im je to naredio Uzvišeni Allah: “Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im – pitajte sljedbenike Knjige (ili učenjake) ako ne znate.” (Prijevod značenja En-Nahl, 43.)

Molim Uzvišenog Allaha da nam ukaže na istinu i učini nas njenim sljedbenicima, i da nam ukaže na neistinu i udalji nas od nje. Amin!

Piše: Osman Smajlović, prof.
islambosna