Vrijeme u kojem živimo

Upitaše: “A zar može doći gore?” Reče: “Može, a to je kad ne budete naređivali dobro i odvraćali od zla.” Upitaše: “Zar može doći takvo vrijeme?” Reče: “Može i gore.” Upitaše: “A zar može doći gore?” Reče: “Može, a to je kad budete dobro smatrali zlim, a ono što je zlo dobrim.” Upitaše: “Zar može doći takvo vrijeme?” Reče: “Može i gore.” Upitaše: “A zar može doći gore?” Reče: “Može, a to je kad budete naređivali zlo, a odvraćali od dobra. Tada se u tom vremenu ni vaši najučeniji neće moći snaći.”

Poštovana braćo i sestre u islamu, živjeti u vremenu punim iskušenja, može da bude Allahova subhanehu ve te’ala blagodat, ali i veliki ispit našega imana i svjedočenja islama. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem nam naređuje da požurimo sa činjenjem dobrih djela, prije nego dođu iskušenja u kojima će se iman sa lahkoćom gubiti, a sve će se to dešavati u nepunih 12 sahata.

U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu stoji da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao: »Požurite sa činjenjem dobra, prije nego fitneti budu kao mrkla noć; čovjek će osvanuti mu’minom, a omrknuti kafirom, ili omrknuti mu’minom, a osvanuti kafirom, prodavaće svoju vjeru sa onim što mu se ponudi od dunjaluka!« Bilježi Muslim.

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem jednom prilikom govoreći o vremenu smutnje upitao je ashabe: “šta ćete raditi kada vam se žene odaju bludu, a omladina ogrezne u psovci i kocki.” Upitaše: “Zar može doći takvo vrijeme?” Reče: “Može i gore.” 

Upitaše: “A zar može doći gore?” Reče: “Može, a to je kad ne budete naređivali dobro i odvraćali od zla.” Upitaše: “Zar može doći takvo vrijeme?” Reče: “Može i gore.” Upitaše: “A zar može doći gore?” Reče: “Može, a to je kad budete dobro smatrali zlim, a ono što je zlo dobrim.” Upitaše: “Zar može doći takvo vrijeme?” Reče: “Može i gore.” Upitaše: “A zar može doći gore?” Reče: “Može, a to je kad budete naređivali zlo, a odvraćali od dobra. Tada se u tom vremenu ni vaši najučeniji neće moći snaći.”

Braćo i sestre, da li i mi kao živi svjedoci vremena živimo period u kojem fitneluci liče na mrklu noć? Da li živimo u vremenu u kojem se dobro smatra ružnim, a ružno dobrim? Živimo li u vremenu pomanjkanja moralnih vrijednosti i hiperprodukcije razvrata?

Prema tome, zlo koje je skoncentrisano u pojedincima ili grupama je “snaga” koja se stalno bori protiv onih koji donose istinu i opominju ljude, bilo da se radi o vjerovjesnicima ili daijama. Allah subhanehu ve te’ala ponekad one koji se protive ispravnom putu i poslanicima, naziva šejtanima od ljudi i džina, koji uljepšavaju svoj govor, koji je u krajnjem slučaju samo obmana, pa se u suri En’am 112 kaže: “Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju!” En’am 112

Allah subhanehu ve te’ala nam spominje u Kur’anu dvije skupine ljudi na dunjaluku, jednu koja je najbolji ummet, i drugu u kojoj je malo onih koji su dobri. Allah subhanehu ve te’ala u suri Ali Imran 110 kaže: „Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.“

Allah subhanehu ve te’ala u suri Hud 116 kaže: „A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali, i grješnici su postali.“

Allah subhanehu ve te’ala pita: zašto je u prošlim narodima onih koji su dobro činili i sprječavali da se među ljudima čine ružne stvari na Zemlji “bilo malo”, tj. među ljudima je ovih bio mali broj, a Allah subhanehu ve te’ala ih je spasio Svoje srdžbe i iznenadne kazne. Zato je Allah subhanehu ve te’ala ovom ummetu naredio: “I nek među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, oni će šta žele postići.“

U hadisu se kaže: “Zaista, kada ljudi vide ružne stvari, pa ih ne otklone, Allah će im ubrzati kaznu.”

“A oni koji su zlo radili, odavali su se onome u čemu su uživali”, tj. bili su ustrajni u grijehu i niko ga od njih nije osuđivao, pa ih je kazna iznenadna zadesila, “…i grješnici
su postali”.

“Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništio sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri”, tj. nikada stanovnike sela i gradova nije stizala kazna, dok su oni dobro činili, nego kad su postali grješnici i nasilnici, kao što Allah Uzvišeni kaže: “Mi nismo prema njima bili nepravedni, već oni sami prema sebi.”

Allah subhanehu ve te’ala u suri El-Maide 105 kaže: „O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavjestiti o onome šta ste radili.“

Riječi Allaha Uzvišenog “O vjernici, brinite se o sebi”, upućene su kao podsticaj, “…ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili”, tj. svakom će prema njegovu poslu isplatiti. Ako je radio dobro, imat će dobro, ako je činio zlo, imat će zlo. U ovom ajetu nema nikakva argumenta da se izostavi naređivanje dobra i odvraćanja od zla, ako ima mogućnost da se to učini.

Seid ibn El-Musejjeb radijallahu anhu kaže: “Kad naređuješ dobro i zabranjuješ zlo, neće ti nauditi onaj ko je zalutao, ako si ti na pravom putu.”

Rekao je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: “Vi sada uz očit dokaz od vašeg Gospodara naređujete da se čini dobro i odvraćate od zla, borite se u ime Allaha i među vama se nisu pojavile dvije stvari koje opijaju: opijenost neznanjem i opijenost ljubavlju prema životu.
Pa ćete odustati od toga i nećete naređivati dobro i odvraćati od zla i nećete se boriti u ime Allaha i među vama će se pojaviti dvije stvari koje opijaju, opijenost neznanjem i opijenost ljubavlju prema životu, pa ko se tada bude pridržavao Kur’ana i sunneta pripada mu nagrada pedesetorice ljudi. Neko je upitao: “Od njih?” Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ne nego od vas.”