Vrijeme nasilja i smutnje

Braćo i sestre u islamu! Danas inša-Allah govorim o prisutnom nasilju i fitnetu, koji pritišću ummet sa svih strana, ali i o islamu i njegovoj perspektivi, jer vrijeme islama je ponovo na pomolu i neka se tome raduju vjernici, a neka tuguju nevjernici i dvoličnjaci. Ummet neće biti uništen glađu, niti od strane neprijatelja, nego međusobnim napadanjem i činjenjem zla, kao što stoji u hadisu koji prenosi Sevban r.a.:

Prenosi Sevban r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Allah mi je sastavio Zemlju,

pa sam vidio njen Istok i Zapad i moj ummet će dospjeti tamo dokle je dopro moj pogled. Date su mi dvije riznice: bijela i crvena. Molio sam svoga Gospodara da ne uništi moj ummet glađu i da moj ummet ne uništi sa neprijateljem koji će ih poniziti. Gospodar mi je rekao: “O Muhammede, Ja sam dao odredbu i ona se ne može promijeniti. Odredio sam da tvoj ummet neće biti uništen glađu i da neću dozvoliti da vama ovladaju vaši neprijatelji, pa makar se oni udružili sa raznih strana svijeta, sve dok jedni druge ne budu uništavali i zlo činili.” (Muslim)

Zar se ne obistinjuju riječi Muhammeda s.a.v.s., u ovom našem vremenu, kada specijalci Federalnog MUP-a na najsvirepiji način premlaćuju Bošnjake koji traže pravdu, zaštitu ljudskih prava i provedbu zakona? Upotreba sile protiv onih koji samo Allahu dž.š. na sedždu padaju je nešto što se ničim ne može opravdati. Ili je nekome upravo stalo do toga da se prolije bošnjačka krv, jer je to besplatna tečnost koja decenijama neprekidno teče. Bošnjačke rane nikada ne zarastu dovoljno, a već se prave nove, bolnije i dublje. Kako je samo opaka medijska mašinerija, koja je nakon brutalnog napada na okupljene Bošnjake ispred Centranog zatvora, prenijela vijest kako je povrijeđeno šest policajaca, a da se niti jednom riječju nisu pomenuli Bošnjaci i Bošnjakinje, kojima su nanesene velike tjelesne i duševne povrede. Naravno da su ove druge daleko teže.

Kako neubjedljivo djeluju riječi Ministra za ljudska prava, Zubaka koji se najednom od onoga koji je odgovoran za hrvatske logore u kojima su mučeni i ubijani Bošnjaci u vrijeme agresije na BiH, sada sa pozicije ministra i to ne bilo kojeg, već za ljudska prava, preobratio u onoga ko dijeli lekcije, ko je neprijatelj a ko prijatelj BiH i koji objašnjava deportaciju “Alžirske grupe”, kao čin koji se ne kosi niti sa jednom međunarodnom konvencijom. On takođe tvrdi da su deportovani građani čak dobili BiH državljanstvo prije nego su i došli u BiH i da se radi o ljudima koji imaju preobimne dosijee, samo što mi nije jasno što se sadržina tih navodnih dosijea toliko čuva. Kako je bijedna izjava predsjednika Ministarskog vijeća i Ministra Vanjskih poslova, Lagumdžije da se nije uvažila Odluka Doma za ljudska prava zato što se mislilo da se radi o falsifikovanom dokumentu, te da je vlast morala izvršiti zadatak, jer bi u protivnom stanje u BiH bilo toliko teško da bi građani bili prinuđeni tražiti smjenu vlasti. Ako se ovdje radi o brizi o državi, to je pohvalno, ali ako je u pitanju čuvanje vlasti po svaku cijenu, onda je to nešto drugo. Vlast u BiH je prema tome prekršila sve međunarodne pravne norme i još jednom pokazala da osim želje za slijepom poslušnošću i ljubomornim čuvanjem “osvojenih” fotelja, ne mari ni za čim drugim.

Kako boli činjenica da niti jedna muslimanska zemlja nije uputila notu Američkoj vladi, protiveći se nehumanom postupku prema zarobljenim deportovanim muslimanima u Američku bazu u Kubu, a na drugoj strani Engleska vlada se zanima za sudbinu njena tri državljanina.

Muhammed s.a.v.s. savjetuje ashabe i ummet, kako da se ponesu u određenom vremenu pa u jednoj od predaja stoji:

Prenosi Umejje Eš-ša’bani: “Došao sam kod Ebu Sa’lebe El-Hušenija, pa sam mu rekao: “Kako tumačiš ovaj ajet?” Reče: “Koji ajet?” Rekoh: “O vjernici, brinite se o sebi! Neće vam naškoditi onaj ko je na krivom putu ako ste upućeni!” Reče: “Tako mi Allaha, za njega sam pitao upućenog o njemu. Pitao sam Poslanika s.a.v.s., pa mi je rekao: “Naređujte dobro i spriječavajte zlo, pa kada vidiš pokornog škrticu, strast koja se slijedi, dunjaluk kojem će se ljudi prepustiti i kada se svakom bude sviđalo samo njegovo mišljenje – onda pazi na sebe i ostavi masu! Poslije vas će doći vrijeme sabura, u kojem će oni koji se budu držali (islama), biti kao da drže žeravicu. Onaj ko bude u to vrijeme radio za islam, imaće nagradu pedeset ljudi koji rade kao vi.” (Tirmizija)

Onaj ko zapostavi Kur’an će na dunjaluku živjeti bijednim životom, a na Sudnjem danu će biti proživljen slijepim, kao što stoji u slijedećim ajetima Sure Taha:

“A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti!”(124) “Gospodaru moj, ” – reći će – “zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao?”(125) “Evo zašto” – reći će On: “Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.”(126) “I tako ćemo Mi kazniti one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onom svijetu biće, uistinu bolnija i vječnija. “(127) (Suretu Taha: 124-127)

Poslanik s.a.v.s. se smije dijalogu između Allaha dž.š. i Njegova roba na Sudnjem danu, pa u hadisu koji prenosi Enes ibn Malik stoji:

Prenosi Enes ibn Malik: “Bili smo kod Poslanika s.a.v.s., pa se nasmijao, rekavši: “Znate li zbog čega se smijem?” Rekosmo: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!” Reče: “Smijem se razgovoru roba sa Njegovim Gospodarom, kada on kaže: “Zar me nećeš sačuvati od nasilja?” A Allah dž.š. kaže: “Naravno.” Reče (čovjek):”Ja tražim da budem sam sebi svjedok!” Reče: “Dovoljan si ti danas sebi kao svjedok, a da ti i meleci budu svjedoci.” Pa će mu biti zapečaćena usta i biće rečeno dijelovima njegova tijela: “Govorite!” Pa će oni progovoriti o onome što je on činio.” Potom će mu biti ponovo omogućeno da progovori, pa će reći: “Teško vama, protiv vas sam se i borio!” (Muslim)

Rijetko su Muslimani kroz historija bili tako razjedinjeni i malo su kada doživljavali takva poniženja i nasilje, kao danas. Zbog toga nam se nameće veća obaveza da zbijemo redove i da odredimo donju granicu ispod koje se ne može niti smije ići. Nužno je iznalaziti rješenja kojim ćemo izaći iz mrklog tunela i tražiti puteve vraćanja muslimanskog ponosa. Nije dovoljno samo plakati i konstatirati stanje, već iznalaziti rješenja, koja su realna. Bolesnici najčešće moraju uzimati lijekove koji su gorki i teški, ali su oni u datom trenutku jedino rješenje. Zato i naše pilule će biti gorke i teško ih je progutati, ali je to neizbježno. A Allah dž.š. bogobojaznima obećava da će im dati izlaz i nafaku, kao što stoji u 2. i 3. ajetu Sure Talak:

“…A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći.”(2) “I opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan. Allah će zaista ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu rok odredio. “(3) (Suretut-Talak:2-3)

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, oslobodi nas nasilja nasilnih vladara, oprosti nam grijehe i uvedi nas u dženet!

Nezim Halilović – Muderris