Volimo te Allahov poslaniče!

“Ako su vam: očevi vaši, sinovi vaši, braća vaša, žene vaše, rod vaš, imanja vaša koja ste stekli, trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovu putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese! A Allah griješnicima neće ukazati na pravi put!”

Braćo i sestre u islamu, danas 19. rebiu-l-evvela 1431.H., 05. marta 2010. godine, hutbu sam naslovio saVolimo te Poslaniče.

Govorimo na pomenutu temu u vrijeme novih očiglednih ponižavanja Bošnjaka, izraženih i kroz hapšenje Ejupa Ganića, bivšeg člana Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine i to: a) na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine; b) na dan početka izjašnjenja ratnog zločinca Karadžića o krivici i c) hapšenja koje se odigralo u Velikoj Britaniji. U slučaju hapšenja Ejupa Ganića, te najavljenih još 400 optužnica od strane Tužilaštva Srbije, zakazali su instrumenti vlasti, ako ih još uvijek imamo ili ako bar znamo šta bi oni trebali da znače i zakazali smo i mi građani Bosne i Hercegovine, koji nemamo snage i volje da se masovnim demonstracijama odupremo izjednačavanju dželata i žrtve i agresora i patriota.

Nekoliko desetina demonstranata, uglavnom studenata, prije dva dana, pred kućom dr. Ganića, pokazuje nivo naše svijesti i osjećaja za širu zajednicu. Kada ćemo nešto konkretno uraditi, a da ne budemo samo od onih koji konstatuju stanje? Gdje je kraj našoj naivnosti i spremnosti na praštanje? Gdje su naši autoriteti, vladine i nevladine organizacije? Krv šehida nas preklinje, suze majki nas obavezuju, jecaji jetima nas podsjećaju, da je za ovu zemlju plaćena velika cijena i da niko, ama baš niko nema pravo da ovu zemlju uništava i da se nemarno odnosi prema svojim obavezama.
Ljubav prema Allahu, subhanehu ve te'ala, te ljubav prema Muhammedu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao i džihad na Allahovu, subhanehu ve te'ala, putu, vjernicima moraju biti preči od svega drugog, kao što stoji u 24. ajetu Sure Et-Tewbe:
Reci:“Ako su vam: očevi vaši, sinovi vaši, braća vaša, žene vaše, rod vaš, imanja vaša koja ste stekli, trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovu putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese! A Allah griješnicima neće ukazati na pravi put!“

Braćo i sestre, ako nam je draže osmoro, pomenuto u citiranom ajetu: roditelji, djeca, braća, supruge, rodbina, imanja, trgovačka roba i kuće; na nama je da sačekamo Allahovu, subhanehu ve te'ala, odredbu?! Ako bi ja i ti brate i sestro, upitali sebe ko nam je na prvom mjestu, dobili bi mnogi od nas poražavajući odgovor koji podrazumijeva, iščekivanje Allahove, dželle še’nuhu, odredbe, jer smo naše živote uredili, ne prema Kur'anu i sunnetu, nego prema svojim prohtjevima i željama.
Dokle ćemo biti sluge sebi i svojim strastima, na račun robovanja Allahu, subhanehu ve te’ela? Kada ćemo svoje prioritete poredati onako, kako to od nas traži ovaj Kur'anski ajet ili ćemo i dalje biti robovi dunjaluka?
Vjernicima je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, preči od njih samih sebi, kao što stoji u 6. ajetu Sure Al-Ahzab:Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi…

Islam je vjera sredine i on smješta ljudski život u jednu normalnu putanju. Islam ne zapostavlja dunjaluk na račun ahireta, niti obrnuto. U islamu se znaju prioriteti i ne smije se šteta činiti, na račun drugog. Zbog toga je obaveza svakog muslimana da ukazuje na istinu i da u svemu nađe mjeru. Islam nije vjera, koja je smještena samo u džamije i oni koji tako smatraju, imaju pogrešno razumijevanje islama, jer je on toliko snažan i velik, da se ne može smjestiti na uzak prostor i on obuhvata kompletan ljudski život, na obadva svijeta. On mora da obuhvati širu i užu zajednicu i on nije opterećenje za one koji ga ispravno razumiju. Islam nadilazi sve to i pruža mogućnost čovjeku da bude čovjek i da osigura svoje pravo, ali i pravo drugih. Zbog toga budimo dosljedni nosioci islama i ukazujmo drugima na istinu, jer je to naša obaveza. Ukazujmo na to riječju i djelom i budimo ponosni što nas je Milostivi Gospodar počastio islamom u vrijeme kada čovječanstvo pati od mnogobrojnih zala.
Ljubav prema Muhammedu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mora da bude veća i od ljubavi prema samom sebi, kao što stoji u slijedećoj predaji

Prenosi Abdullah ibn Hišam: “Bili smo kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je uzeo za ruku Omera bin Hattaba, pa mu je Omer rekao: “Allahov Poslaniče, draži si mi od svega, sem od mene samoga.” Pa je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ne, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, sve dok ti ne budem draži od samog sebe!” Pa mu je Omer, radijallahu ‘anhu, rekao: “Sada si mi draži od samog mene!” Pa je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Sada, Omere!” (Buharija)
U drugoj predaji stoji:

Prenosi Enes, radijallahu ‘anhu, da je jedan čovjek pitao Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Kada će Sudnji dan, o Allahov Poslaniče?” Rekao je (Poslanik): “šta si za njega pripremio?” Rekao je: “Nisam pripremio, niti mnogo namaza, niti posta, niti sadake, ali ja volim Allaha i Poslanika.” Rekao je (Poslanik): “Ti ćeš biti sa onima koje voliš.” (Buharija)
Slast imana neće okusiti oni koji ne budu posjedovali troje, o čemu govori slijedeći hadis:
Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallhu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Kod koga budu tri svojstva, osjetiće slast imana: Da mu Allah i Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, budu draži od svega mimo njih, da voli nekoga samo u Allahovo ime i da mrzi povratak u nevjerstvo, kao što mu je odvratno da bude bačen u vatru!” (Buharija)
Zapitajmo se, da li posjedujemo troje pomenuto u hadisu, te da li u nama ima slasti imana ili islam poimamo kao dio naše tradicije i ponekad sredstvo kojim se vješto koristimo ili plašt iza kojeg se krijemo!?

Obaveza je vjernika da na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, donose salavat, jer salavat na njega donose, Allah i meleki. Nakon spominjanja Poslanikova, sallallahu ‘alejhi ve sellem, imena, na nama je da donesemo salavat na njega.
Allah, dželle še’nuhu, u 56. ajetu Sure Al-Ahzab kaže:
Allah i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite i vi salavat na njega i šaljite mu selam!

A u hadisu koji bilježi imam Muslim stoji:
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ko na mene donese jedan salavat, na njega Allah donese deset salavata.” (Muslim)
Ko od nas ne želi da na njega njegov Gospodar donese deset salavata, za salavat koji donosimo na našeg Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem? Zato se natječimo u donošenju salavata na Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji je poslat kao milost čovječanstvu?
Braćo i sestre, volimo našeg Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, istinskom ljubavlju i natječimo se u slijeđenju njegova sunneta!
Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da nas učini od onih koji se samo Njega boje i Njemu robuju, da nam podari iskrenu ljubav prema Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sekkem, da nas sačuva iskušenja koja nećemo moći podnijeti, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Sarajevo: 19. rebiu-l-evvel 1431.H. Hutba: Džamija «Kralj Fahd»

mart 2010.god.Nezim Halilović Muderris

وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللَّهِ!