Ramazan je mjesec Allahove dž.š. milosti

U odnosu na druge mjesece u godini, Allah, s.v.t., je odlikovao ramazan sa mnogim vrijednostima i blagodatima. Između ostalog, odlikovao ga je time što je zadah iz usta postača draži Uzvišenom Allahu od mirisa miska, što za postače meleki mole sve dok ne završe svoj post, što u njemu Allah uljepšava Džennet i obveseljava ga dolaskom dobrih i pobožnih robova, njegovih budućih stanovnika, što se u njemu šejtani u lance okivaju i otvaraju se vrata džennetska, a zatvaraju džehennemska, što se postaču u noćima ramazana opraštaju njegovi grijesi, i što u njemu Allah potpuno oslobađa neke Svoje grješne robove od Vatre…

U mjesecu ramazanu se nalazi najveličanstvenija noć koja je vrijednija od hiljadu mjeseci! Kome bude uskraćena njena blagodat, takvome je uskraćeno veliko dobro! Uzvišeni Allah je rekao: U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je uputstvo ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanje dobra od zla… (El-Bekare, 185). Poštovani brate i cijenjena sestro, kako ćemo provesti mjesec koji ponosno nosi sve ove odlike? Kako su njegove dane i noći iskorištavali naši ispravni prethodnici (selefu-s-salih) koji su nam kao blistave zvijezde vodilje u shvatanju i razumijevanju islama?! To su oni koji su živjeli u vremenu objavljivanja Kur’ana, koji su bili bliski i najbliži Poslanikovoj, sallallahu ‘alejhi ve selleme, uputi, i koji su najbolje razumijevali njegov put i njegov sunnet? Da li znamo kakvo je bilo njihovo stanje u ramazanu?

Stanje prvih generacija u mjesecu milosti

Prije svega, oni bi jedni druge obveseljavali sa nastupanjem mjeseca Allahove milosti, a zbog svega što ramazan u sebi sadrži. Radovali bi se kao što bi se radovao neko od nas kada bi bio svjestan da mu ponovo dolazi njegov voljeni i dragi gost sa svim veličanstvenim darovima i mnogobrojnim hajratima koje ljudski um ne može ni da pojmi, niti razum da obuhvati! Molili su Uzvišenog Allaha šest mjeseci prije ramazana da ih poživi da ga dočekaju, a nakon što bi ga iskoristili, šest mjeseci poslije njega bi molili da im Uzvišeni primi njihova dobra djela kojima su požrtvovano hrlili! Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme: ”Došao vam je mjesec ramazan – mubarek mjesec! Allah vas je obavezao da u njemu postite. U njemu se otvaraju vrata Dženneta, a zatvaraju vrata Džehennema, i šejtani se okivaju! U njemu se nalazi noć koja je bolja od hiljadu mjeseci, pa ko bude uskraćen njenog dobra, uskraćeno mu je (mnogo dobro)!“

Ramazan je mjesec posta i sabura

Postili bi i nadali se obećanju kojeg je Uzvišeni Allah dao postačima! Žudili bi za nagradama i visokim stepenima kod svoga Stvoritelja, shodno riječima Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme: ”Svako dobro djelo koje učini sin Ademov mu se računa kao deset sličnih učinjenih, pa sve do sedam stotina puta. Uzvišeni kaže: ‘Osim posta, jer je on zbog Mene i Ja ga posebno nagrađujem! Postač je ostavio svoju strast, svoju hranu i piće samo zbog Mene!’ Postač ima dvije radosti: radost pri iftaru i radost kada se susretne sa svojim Gospodarom. Zadah iz usta postača je draži Allahu od mirisa miska!“ Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, je, također, rekao: ”Ko ramazan isposti vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni protekli grijesi!“ I rekao je: ”Ko ne ostavi ružan govor i ružna djela, pa, Allahu nije u potrebno da takav ostavlja svoju hranu i piće!“ Džabir, radijallahu ‘anhu, bi govorio: ”Kada budeš postio, neka posti i tvoj sluh, i tvoj vid i tvoj jezik od svih laži i zabranjenih djela! Kloni se uznemiravanja svoga komšije, i neka se na tebi primijeti staloženost i smirenost! Neka ne budu isto tvoje vrijeme kada postiš i kada jedeš!“

Noćni namaz – Teravija

Uzvišeni Allah je objavio: A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: “Mir vama!”, i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tlo padajući i stojeći.“ (El-Furqan, 63-64). Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme: ”Ko u ramazanu bude klanjao, vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni protekli grijesi.“ Prema noćnom namazu je posebno bio brižljiv Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme. Od Aiše, radijallahu ‘anha, se o tome prenose sljedeće riječi: ”Ne ostavljaj klanjanje noćnog namaza, jer, zaista ga ni Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, nije ostavljao! Kada bi bio bolestan, ili kada bi osjetio teškoću, klanjao bi sjedeći!“ Također se prenosi i od Omera ibn El-Hattaba, radijallahu ‘anhu, da bi klanjao u noći onoliko koliko je htio, pa bi, kada bi nastupila polovina noći, budio svoje ukućane na namaz, govoreći im: ”Namaz, namaz!“, učeći ajet: Naredi čeljadi svojoj da obavlja molitvu i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo sa bogobojaznošću je lijep svršetak. (Ta-ha, 132). Ibn Omer bi, nakon što bi proučio ajet: Da li je onaj koji u noćnim časovima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga…. (Ez-Zumer, 9), govorio: ”Ovo je Osman ibn Affan, radijallahu ‘anhu!“ Ibn Ebi Hatim je u pogledu ovih riječi kazao sljedeće: ”Ibn Omer je ove riječi govorio zbog vladara pravovjernih, Osmana, i učestalosti njegovog klanjanja noćnog namaza i učenja Kur’ana, kojeg bi ponekad proučio i na jednom rek’atu!“ Od ‘Alkame ibn Kajsa se prenosi da je rekao: „Jedne noći sam bio na konaku kod Abdullaha ibn Mes’uda, radijallahu ‘anhu, pa je ustao na početku noći i klanjao namaz. U njemu bi učio onako kako i imam uči u mesdžidu, melodično i ne bi se vraćao (na već proučeno). Čuli bi ga svi oni koji bi bili u njegovoj blizini, i ne bi utišavao glas! Tako je radio sve dok do zore ne bi ostalo onoliko vremena kao što je period između akšamskog ezana i ikameta, nakon čega bi završavao sa vitrom!“

Upozorenje za nemarne

Svaki musliman bi trebao da, shodno svojim mogućnostima, upotpuni klanjanje čitave teravije za svojim imamom, te da ne prekida namaz, a sve kako bi imao nagradu onih koji po čitavu noć klanjaju. To je zbog toga što je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: ”Ko bude klanjao namaz za svojim imamom sve dok on ne završi, bit će mu upisano kao da je čitavu noć klanjao!“ Žalosno je što mnogi muslimani napuštaju ramazanski noćni namaz, te propuštaju izvanrednu priliku da u mjesecu milosti budu, kod Uzvišenog Allaha, kao oni koji su čitavu noć klanjali!

Studiozno i učestalo učenje Allahove knjige

Težnja prvih generacija za činjenjem ibadeta je bila izrazito velika. Nastojali su da se na sve moguće načine umile i približe Uzvišenom Allahu. Međutim, kada bi nastupio mjesec ramazan, njihove težnje bi se povećale. Mnogo su učili Kur’an, znajući da je ramazan mjesec Kur’ana, u kojem bi se Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, učeći od meleka Džibrila, maksimalno okretao njegovom izučavanju. Ostavljali bi svoje poslove i okretali bi se njegovom učenju, izučavanju, pa čak bi se i nadmetali po broju proučenih hatmi. Tome u prilog govore i prenesene zanimljive predaje. Spominje se da bi Katade, Allah mu se smilovao, svakih sedam noći po jedanput proučio čitav Kur’an, pa kada bi nastupio ramazan hatmu bi činio svaka tri dana, a kada bi nastupilo deset zadnjih noći ramazana, u svakoj bi proučio po hatmu. Tako bi isto činio i imam En-Nehai u zadnjih deset noći. Rekao je Er-Rebi’ ibn Sulejman, Allah mu se smilovao: ”Muhammed ibn Idris Eš-šafi’i bi u ramazanu činio po šezdeset hatmi. Svaku bi proučio samo u namazima.“ Također se prenosi da bi Malik ibn Enes, Allah mu se smilovao, kada bi nastupio mjesec ramazan, ostavljao iščitavanje hadisa i sijela sa učenim ljudima, kako bi se potpuno posvetio učenju Kur’ana. Abdur-Rezak je kazao: ”Kada bi nastupio mjesec ramazan, Sufjan es-Sevri bi ostavljao sve dobrovoljne ibadete predajući se samo učenju Kur’ana.“ Poštovani brate i cijenjena sestro, nastoj da svoj ibadet u ramazanu uljepšaš učenjem Kur’ana, jer da ti Uzvišeni Allah podari blagodati dva zagovarača na Sudnjem danu, bolje ti je nego da uživaš blagodati samo jednog… Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme: ”Post i Kur’an će biti zagovarači za roba na Sudnjem danu. Reći će post: ‘O Gospodaru, zbog mene se suzdržavao hrane i prohtjeva danju, pa mi omogući da mu budem zagovornik!’ Reći će Kur’an: ‘Gospodaru, uskratio sam mu san u noći, pa mi podari da mu budem zagovornik!’ Pa će se oni zagovarati za njega!“

Udjeljivanje sadake

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, je bio najdarežljiviji čovjek. Njegova darežljivost bi se posebno isticala u ramazanu. Rekao je: „Najbolja sadaka je ona koja se dadne u ramazanu…“ Prenosi se od Zejda ibn Eslema, a on od svoga oca da je rekao: „Čuo sam Omera ibn El-Hattaba, radijallahu ‘anhu, kako govori: „Jednom nam je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, naredio da udijelimo sadaku, pa se to podudarilo kada sam imao imetka, te sam rekao: ‘Ako ikada mognem nadmašiti Ebu Bekra, to ću danas moći!’ Reče: ‘Donio sam polovinu svoga imetka, pa mi je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: ‘Da li si išta ostavio svojoj porodici?’ Rekoh: ‘Ostavio sam im isto toliko!’ Zatim je došao Ebu Bekr sa svim imetkom koji je imao, pa je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: ‘šta si za njih ostavio?’ Reče: ‘Ostavio sam im Allaha i Njegovog Poslanika!’ Tada sam rekao: ‘Više te neću ni u čemu pokušavati nadmašiti!”’ Naši ispravni prethodnici su udjeljivali sadaku i tako što su davali hranu. štaviše, tom ibadetu bi ponekad i davali prednost nad ostalim ibadetima, svejedno da li bi to udjeljivanje hrane bilo kroz nahranjivanje gladnog, ili nekog pobožnog i dragog brata, jer nije uvjet da ta osoba bude potpuni siromah! Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, je u općenitoj formi rekao: ”O ljudi, širite selam, udjeljujte hranu, održavajte rodbinske veze i klanjajte dok drugi spavaju, pa će te u miru ući u Džennet!“ Uzvišeni Allah je nagovijestio koje nagrade čekaju one koji udjeljuju svoju hranu: …i hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju. “Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti.” I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati i Džennetom i svilom ih za ono što su trpjeli nagraditi…“ (Ed-Dehr, 8-12). Neki prethodnici su govorili: „Da pozovem desetericu svojih prijatelja i da ih nahranim hranom koju oni vole, draže mi je nego da oslobodim deset robova iz potomstva Ismailovog!“ Mnogi od njih bi davali drugima prednost i pri samom jelu, bez obzira što su i sami bili postači. Sjedili bi pored svoje braće i bili im stalno na usluzi. Takvi su posebno bili Abdullah ibn Omer, radijallahu ‘anhuma, Davud Et-Tai’i, Malik ibn Dinar, Ahmed ibn Hanbel… Prenosi se da se Abdullah ibn Omer iftario samo sa jetimima i siromasima. Nekada bi saznao da ih je njegova porodica odvraćala od njega, pa bi te noći bojkotovao iftar! Ebu Es-Suvvar El-‘Adijj je kazao: ”Ljudi iz plemena ‘Adijj bi klanjali namaz u ovom mesdžidu, i niko se od njih ne bi išao sam iftariti. Ako bi nekoga našli da jede sa njima, jeli bi, u protivnom, donosili bi svoju hranu u mesdžid i jeli bi sa ljudima!“ Ovo su bile samo iskrice iz života naših prethodnika, ali su i te iskrice same po sebi veličanstveni primjeri koji opisuju i govore o stanju naših ispravnih prethodnika u mjesecu ramazanu. Molim Uzvišenog Allaha da nas opskrbi korisnim znanjem, da nam oprosti naše grijehe i uputi nas ka Njegovom zadovoljstvu!

Izvor: minber.ba

RAMAZAN je mjesec u kojem je pocela objava Kur’ana. U tom mjesecu Allah dz.sh nam je naredio da postimo, odnosno da se od zore pa do zalaska sunca ustegnemo od jela, pica, pusenja i sexualnih uzivanja. POST je kao i namaz nacin izrazavanja zahvalnosti i pokornosti Allahu dz.sh. Postiti je “DUZAN” svaki zdrav, slobodan i punoljetan Musliman i Muslimanka.

Osim sto je mjesec posta, ramazan je i mjesec ibadeta i dobrocinstva. Uz ramazan se treba sto vise uciti i prevoditi Kur’an, slusati vazove a u vrijeme ramazana se daje i sadekatul-fitr. U vrijeme ramazana u dzamijama se klanja teravih-namaz u dzemaatu. Musliman treba uvijek da se cuva ruznih dijela, rijeci i misli a posebno uz ramazan jer je ramazan mjesec Allahove milosti i oprosta.

Ko nije obavezan postiti???

Nije obavezan postiti stalni bolesnik, i osoba koja je iznemogla od staresti pa ne moze da podnese post. Čak i oni, ako su imućni, nisu potpuno oslobođeni posta već će za svaki dan posta da nahrane po jednog siromaha. Svi ostali su duzni postiti a ako su sprijeceni, napostiti propustene dane posta.

Post mogu odložiti za kasnije – bolesnici, putnici, trudnice i dojilje dok je ženama u hajzu (mjesecnom pranju) ili nifasu (40 dana poslije porođaja) obaveza da ga odlože i naposte poslije toga stanja.

Ako se kojim slucajem u toku posta omrsimo (pojedemo ili popijemo nesto) a to ucimo nenamjerno, nesvjesno tj. nehatom, post nam nece biti pokvaren i samo trebamo nastaviti sa postom. Ukoliko namjerno prekinemo post na neki nacin onda smo duzni da za jedan dan namjerno prekinutog posta kao kaznu postimo 60 dana uzastopno i da napostimo taj dan.

Ramazan i ramazanski post se zavrsavaju Bajramom, velikim muslimanskim praznikom.