Post

Post je propisan u dvije etape:
U prvoj etapi osoba koja je dužna postiti i koja je u mogućnosti mogla je birati između dvije stvari: da posti, što je bolje, ili da ne posti, ali da plaća fidju u vidu hranjenja jednog siromaha.

Vrste posta

S obzirom na obaveznost post se dijeli na: obavezni (fard) i dobrovoljni (tetavvu’). Detaljnija podijela kaže da post može biti obavezan (vadžib), preporučen (mustehab), zabranjen (muharrem) i pokuđen (mekruh).
Obavezni post (fard, odnosno vadžib) može biti:

– Fardi-‘ajn, odnosno obavezna dužnost koju je Allah, dž.š., propisao svakom pojedincu i koja se mora obaviti u za to propisanom vremenu. Takva je obaveza post u toku ramazana.
– Post je obavezan i u slučaju postojanja određenog razIoga zbog koga je Allah Uzvišeni propisao da se mora postiti: post s ciljem izvršavanja keffareta (iskupa), kao što su: keffaret za krivokletstvo, keffaret za puštanje žene putem zihara, keffaret u slučaju ubistva greškom i sl.
– Konačno, postoji i obavezni post kojim osoba obaveže samu sebe: radi se o zavjetnom postu.
Počećemo sa prvom vrstom, tj. postom u toku mjeseca ramazana, jer on ima najveću važnost u islamu i životu muslimana.

Ramazanski post – jedan od stubova islama

Post u toku mjeseca ramazana sveta je dužnost, jedan od islamskih ibadeta i pet stupova na kojima stoji zgrada islama.
Obaveznost ramazanskog posta utvrđena je Kur'anom, sunnetom i idžma'om:
Kur'an kaže:
“O vjernici! Propisuje varn se post, kao što je Jpropisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to određeni broj dana…(El-Bekare, 183. – 184.)
“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana,, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i, razlikovarrja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće neka ga u postu provede…”(El-Bekare, 185.)
U okviru poznatog “Džibrilovog hadisa” Omer, r.a., prenosi riječi Resulullaha, s.a.v.s.:
“Islam je da svjedočiš da je samo Allah bog i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, dijeliš zekat, postiš ramazan i obaviš hadž ako si u mogućnosti.”1
Slično se kaže i u hadisu koji prenosi Ibn Omer:“Islam se temelji na pet stvari: …”(Mutefekun alejh), među ovih pet stvari spomenut je i post u toku ramazana.
Ebu Hurejre prenosi sljedeći hadis:
“Jedan je beduin došao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i kazao: ‘Uputi me šta da radim da bih ušao u Džennet.’ On mu je rekao: ‘Obožavaj Allaha i nemoj mu nikoga ravnim smatrati (…) i posti ramazan…”(Mutefekun alejh)
Neki čovjek iz Nedžda – prenosi Talha ibn Abdullah – došao je i pitao šta je islam. Poslanik, a.s., naveo mu je pet namaza, a potom i post ramazana. Čovjek je upitao:“Jesam li dužan još nešto?”– a Vjerovjesnik, a.s., mu kazao je:“Ne, osim ako dobrovoljno ne želiš…”(Mutefekun alejh)

Sve zbirke hadisa prenose veliki broj hadisa o ovoj temi i svi su mutevatir po smislu.
Svi muslimani, bilo kojoj pravnoj školi ili skupini pripadali, kroz cijelo vrijeme od doba poslanstva do danas bili su složni da je ramazanski post stroga dužnost za svakog muslimana koji podliježe toj dužnosti. Niko nije u proteklim a ni u novijim vremenima u pogledu kazanoga odstupao. (“Bidajetu-l- mudžtehid”, lbn Rušd, Bejrut, 5/126)
Post je dužnost čije je utemeljenje do krajnje mjere izvjesno i poznato tako da nema bilo kakve potrebe za raspravom i dokazivanjem.
Na temelju kazanoga islamski učenjaci jednoglasni su u stavu da je osoba koja poriče obaveznost ramazanskog posta, sumnja u nju ili je omalovažava nevjernik i otpadnik od vjere, jer to ne znači ništa drugo nego iznošenje laži na Allaha i Poslanika i otvoreno odricanje od vjere islama.
Izuzetak u ovome slučaju može biti samo osoba koja je tek prihvatila islam tako da nije imala vremena upoznati se sa vjerskim dužnostima. Takvoj se osobi pruža prilika da nauči ono što nije znala, a što je dužna učiniti i u šta ju je zajednica muslimana dužna uputiti, naročito oni koji su u najbližoj vezi sa takvom osobom.

Kada je propisan post?

Kao i većina islamskih propisa post je naređen poslije Hidžre, u Medini.
Mekanski period bio je vrijeme ukorijenjenja i ućvršćenja vjerovanja u Allaha, Jednoga i Jedinoga, period učvršćenja moralnih vrijednosti, te ćišćenje vjerskih i moralnih ostataka iz prijeislamskog perioda koji nisu bili u skladu sa islamom.
Poslije Hidžre, međutim, muslimani su već postali zajednica kojoj se Kur'an obraća sa: “0 vjernici!”, i tada bivaju propisane dužnosti, kazne i propisi, između kojih je i post.
U Mekki je propisan samo namaz, zbog posebne važnosti koju ima. Namaz je propisan u noći isra'a desete godine poslanstva – po najpretežnijem mišljenju. Pet ili više godina poslije propisan je post, tj. druge godine po Hidžri, a iste godine propisan je i džihad. Vjerovjesnik, s.a.v.s., postio je devet ramazana. (“Zadul-mead”, 2/30)
“Budući da je odvikavanje od navika i prohtjeva jedna od najtežih stvari, post je propisan tek poslije Hidžre onda kada se u dušama ljudi učvrstila vjera u Allaha Jednoga i Jedinoga i namaz i kada su ljudi svikli pokoravati se kur'anskim odredbama. Tako se na post prešlo postepeno.” (“Zadul-mead”, 2/30)

Kako je teklo propisivanje posta?

Post je propisan u dvije etape:
U prvoj etapi osoba koja je dužna postiti i koja je u mogućnosti mogla je birati između dvije stvari: da posti, što je bolje, ili da ne posti, ali da plaća fidju u vidu hranjenja jednog siromaha. Onaj ko bi dao više od toga bilo bi bolje. U Kur'anu o navedenom stoji:
“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to određeni broj dana a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.”(El-Bekare, 183. – 184.)
Tako su oni koji su htjeli postili, a drugi su mrsili i plaćali fidju.
U drugoj etapi post je propisan kao obavezan i dokinuta je mogućnost izbora koju je kao olakšavajuću okolnost nudio prethodni ajet i objavljen je sljedeći ajet:
“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće
neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana -naposti. – Allah želi da vom olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam, je ukazao na Pravi put, da zahvalni budete.”
(El-Bekare, 185.)

“Nakon što je objavljeno: ‘Onima koji ga jedva podnose otkup je da jednog siromaha nahrane’ – onaj ko je želio mogao je ne postiti i plaćati fidju, sve dok nije objavljen sljedeći ajet koji je dokinuo ovaj predhodni”– kazao je Seleme bin El-Ekve’, kako stoji zabilježeno kod Buharije i Muslima. (Muttefekun ,alejh, “El-Lu'lu'u vel-Merdžan”, br. 766.)
U jednoj predaji koju bilježi Muslim stoji da je tako bilo dok nije objavljeno:
“Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede.”
“Uobičajeno je bilo da se posti deseti dan muharrema– veli Aiša, r.a. –a kada je objavljeno da se posti ramazan ko je htio postio je a ko je htio – mrsio je.”Slično bilježi i Buharija od Abdullaha bin Omera i Abdullaha bin Mes'uda.
Dakle Allah, dž..š., onome ko je zdrav i kod kuće naredio je da obavezno posti a bolesnome i putniku dao je kao olakšavajuću mogućnost da ne poste. To je, dakle, mudri metod kojim je islam propisivao zakone, svejedno da li se radilo o propisivanju obaveza ili zabrana. To je metod postupnosti koji ima za cilj olakšavanje, a ne otežavanje.

Druga, obavezujuća etapa, – o kojoj je riječ – takoder je imala dva maha, od kojih je prvi karakterisalo obavezivanje, a drugi olakšavanje. Naime, ashabi su u prvi mah jeli, pili i osamljivali se sa ženama dok ne bi zaspali ili klanjali jaciju. Kada bi zaspali, odnosno klanjli jacijau namaz ništa od toga im nije bilo dopušteno do sljedeće noći. Tako je jedan ensarija radio cijeli dan i kada je došlo vrijeme iftara njegova žena mu je krenula pripremati hranu, a njega je u međuvremenu savladao umor i on je zaspao ne jevši ništa. Sljedećeg dana spomenuti ensarija se onesvijestio uslijed malaksalosti.
Također se prenosi kako su neki ashabi, među kojima Omer i Ka'ab bin Malik, uživali sa svojim ženama nakon što bi zaspali oni ili njihove žene, što im je teško padalo te su se požalili Vjerovjesniku, s.a.v.s. Poslije je objavljen sljedeći ajet, kojim su konačno zaokružene odredbe o postu:
“Dopušta vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo leško, pa, je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastajle s njima rrt želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i'tikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili. “(El-Bekare, 187.)

Ovaj ajet mnogo je obradovao muslimane jer im je njime dopušteno da se sastaju sa svojim ženama, jedu i piju tokom cijele noći, odnosno do pojave zore. Ovim ajetom ukazana im je milost, pružena olakšica i oproštena prethodno učinjena prekoračenja.

dr. Jusuf El-Kardavi

Poglavlje iz knjige: PROPISI O POSTU, Izdavač: Medžlis IZ-e Tuzla, 2001. god

JOS NESTO O POSTU

“O vjernici, propisan vam je post kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” “Ko od vas bude prisutan kod kuće tog mjeseca, neka ga posti.”
(El-Bekare;185)

Definicija
Post je uzdržavanje (imsak) od svega što ga kvari npr. jelo, piće, pušenje, spolno općenje i sl. u vremenu od pojave zore do zalaska sunca dana koji se posti. To je stroga obaveza propisana l potvrđena Kur'anom, Poslanikovim a.s., sunnetom i idžmaom.

U suri EI-Bekere, u 183 i 185 ajetu, Allah, dž.š., kaže: “O vjernici, propisan vam je post kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” “Ko od vas bude prisutan kod kuće tog mjeseca, neka ga posti.”
(EI-Bekare;185)

Muhammed, a.s., veli: “Islam se temelji na pet stvari: šehadetu – svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., klanjanju propisanih namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hadžu’’.

Post je potvrđen i idžmaom – konsenzusom islamskog ummeta. Svi islamski učenjaci i svi muslimani slažu se da je to jedan od ruknova islama – stupova, čijim se nijekanjem izlazi iz islama i postaje murtedom, renegatom i otpadnikom od vjere.

Post je propisan kao stroga obaveza 2. ša'bana druge godine po Hidžri. Mjesec ramazan se računa po lunarnom kalendaru. Broji se da je počeo viđenjem mlađaka i svjedočenja makar jednog svjedoka.

RUKNOVI POSTA

Post se sastoji iz dva rukna.To su:

1. Uzdržavanje (imsak) od onoga što kvari post od zore do zalaska sunca.

Dokaz za to je 187. ajet sure EI-Bekare, u kome se dozvoljava sastajanje sa ženama u noćima ramazana, a zabranjuje danju.
Zatim se dalje u ajetu veli: “l jedite i pijte dok vam ne bude jasan bijeli konac od crnog konca zore (dok zora ne zabijeli), zatim upotpunite post do noći,”(EI-Bekare, 187)

2. Nijet (odluka), a potvrda za to je hadis Allahovog, dž.š., poslanika Muhammeda,a.s., koji kaže: “Djela se računaju po namjeri…” Potvrda za to je i hadis koji prenosi Ibn – Omer od Hafse, da je rekao Muhammed a.s.: “Ko ne zanijeti ovaj post prije sabaha, nema posta.” Ovaj hadis prenosi pet od šest hadiskih zbirki. Nijet se ne izgovara jezikom, on se samo srcem zanijeti i odluči. Tako se nijeti bilo koji drugi ibadet osim hadža i umre. Dakle, nijet je unutarnja odluka srca da se izvrši određeni ibadet i ta odluka nema nikakve veze s jezikom i izgovaranjem bilo kakve formule.

KO JE DUŽAN POSTITI?

Islamski učenjaci složili su se da obaveza posta pada na pametnog i punoljetnog, spolno zrelog i zdravog muslimana, koji se nalazi kod kuće. A za žene je uvjet da su čiste od hajda i nifasa (tj. da nisu u menstrulanom ciklusu ili u periodu nakon porođaja).

Prema tome, obaveza posta ne odnosi se na nevjernika, luđaka, dijete, bolesnika, putnika.

Neki od ovih ne mogu ni imati obavezu posta, kao što su nevjernik i luđak. Od nekih skrbnik će tražiti da poste makar neke dane, kao što je dijete, nekima je naređeno da ne poste ali poslije moraju napostiti, kao što je slučaj sa ženom u hajdu i nifasu, a nekima je dana olakšica da ne poste, ali su dužni davati otkup – fidju, kao što je slučaj s iznemoglim starcem i staricom.

Pojasnimo sve ove kategorije.
1. Kategorija onih koji ne moraju postiti (nevjernik, luđak i dijete).
Post je islamski ibadet i ne pada kao obaveza na nemuslimana, tako da se on u islamskoj državi ne smije prisiljavati na post.
Luđak ne potpada ni pod kakvu obavezu (teklif) jer ne posjeduje pamet koja je uvjet da bi na nekoga pala ta obaveza. Poslanik, a.s., kazao je: “Kalem (pero) ne zapisuje djela trojici ljudi: luđaku dok mu se ne vrati pamet, spavaču dok se ne probudi i djetetu dok ne dostigne zrelost.”(Hadis prenose Ahmed, Ebu Davud i Tirmizija.) što se tiče djeteta, iako mu nije obaveza da posti, ipak bi ga njegov skrbnik trebao navikavati na post.

2. Kategorija onih kojima se dozvoljavaju mrsenje uz obavezu davanja fidje (otkupa za post).

U ovu kategoriju spadaju: starac, starica, bolesnik za koga nema nade za ozdravljenje, oni koji rade na teškim poslovima a nemaju drugi izvor prihoda za osnovne životne potrebe osim taj posao, uz uvjet da im je taj post nepodnošljiv u svim godišnjim dobima. Svi ovi trebaju umjesto posta da nahrane po jednog siromaha za svaki dan u koji se mrse.

U ovu kategoriju neki ubrajaju ženu koja je u drugom stanju i dojilju ako će post štetiti njoj ili njezinoj djeci. One se mogu po Ibn-Omeru i Ibn-Abbasu mrsiti i podijeliti fidju, tj. da za svaki dan koji nisu postile nahrane siromaha.
Po hanefijskom mezhebu one treba samo da naposte u drugom vremenu, i nisu dužne davati otkup.

3. Kategorija onih kojima se dozvoljava mrsenje s obavezom da naposte:

Dozvoljeno je da se omrsi bolesnik koji se nada ozdravljenju i musafir – putnik, ali sa obavezom da naposte. Bolest u kojoj se dozvoljava mrsenje je ona koja se pojačava postom ili postoji bojazan da će usporiti ozdravljenje.

što se tiče putnika, učenjaci su se razišli u vezi s pitanjem da li mu je vrednije postiti ili mrsiti se. Mišljenje je Ebu Hanife, šafije i Malika da je vrijednije i efalnije postiti za onoga ko je snažan i može izdržati, a za onoga ko je slabiji, vrijednije je mrsiti. Omer ibni Abdul-Aziz smatra da je vrijednije ono što mu je lakše, pa ako mu je lakše postiti a poslije teško napostiti, onda mu je bolje postiti odmah.

4. Kategorija onih koji ne smiju postiti, a moraju napostiti. Svi učenjaci su se složili da žena u hajdu i nifasu (u menstrulanom ciklusu i poslije porođaja) ne smije postiti i post joj je haram, a ako bi i postila u tom stanju, post joj ne bi bio primljen. Žena u oba ova stanja ne smije postiti, ali mora poslije napostiti, čim joj se ukaže prilika.

šTO JE DOZVOLJENO POSTAČU (MUBAH)

1. Postaču je dozvoljeno kupanje i rashlađivanje vodom
Ebu-Bekr ibn-Abdurrahman prenosi da mu je neko od Muhammedovih, a.s., ashaba rekao: “Vidio sam Poslanika, a.s., kako za vrijeme posta sipa vodu na glavu zbog žeđi ili vrućine.” (Hadis bilježe Ahmed, Malik i Ebud-Davud s vjerodostojnim lancem prenosilaca.)

2. Podvlačenje surme i upotreba kapi za oči i sl.dozvoljeni su makar i osjetio okus toga u grlu, jer oko nije prirodni put hrane u želudac.

3. Poljubac postača
Od Aiše, r.a., prenosi se da ju je Muhammed, a.s., ljubio dok je postio, a poznato je da je bio najsavršeniji čovjek u samosavladivanju.

Od Omera, r.a., prenosi se da je rekao: Poljubio sam svoju suprugu i ako sam postio. Otišao sam Poslaniku, a.s., i rekao mu: “Danas sam uradio užasnu stvar, poljubio sam suprugu a postim “.
Muhammed, a.s., upitao me je :
“Sto misliš o ispiranju usta dok postiš?”
“To mi ne smeta, odgovorio sam mu.”
“Pa zašto, onda, pitaš za ovo?”, kazao mi je Allahov Poslanik, a.s.”

U hanefijskom mezhebu poljubac je mekruh samo ako izazove strast, ali u svakom slučaju za postača je bolje ostaviti se toga. U istoj ravni je i doticaj rukom i zagrljaj.
4. Injekcija
Dozvoljena je svaka injekcija pa čak i infuzija, bilo da se daje pod kožu ili u venu. Iako to stiže unutar tijela čovjeka, ipak ne kvari post, jer ne ulazi prirodnim putem.

5. Puštanje krvi
Postaču je dozvoljeno puštanje krvi, osim ako to utiče na fizičko slabljenje postača. U tom smislu puštanje krvi je mekruh. Davanje krvi za laboratorijske analize i sl. ima isti tretman, što znači da je dozvoljeno.

6. Ispiranje usta i nosa

Dozvoljeno je ispiranje usta i nosa, ali je mekruh u tome pretjerivati. Ebu-Hanife i Malik su na stanovištu da će onome koji ispira usta i nos pa se omrsi tako što mu voda ode niz grlo, makar i ne htijući, post biti pokvaren.

7. Stvari od kojih se ne može čuvati

Isto, kao i za ispiranje usta, vrijedi, i za stvari od kojih se ne može čuvati, kao što je pljuvačka, prašina koja je na putu ili od brašna, slina i si. Ibn-Abbas dozvoljava da se okusi kiselost hrane ili onoga što se kupuje. Ibn-Tejmija smatra da udisanje mirisa ne kvari post.

8. Dozvoljeno je u ramazanskim noćima jesti, piti i spolno općiti, sve do pojave zore.

Ko ima hrane u ustima, mora je izbaciti, a onaj ko spolno opći sa ženom mora prestati s pojavom zore. Postaču je dozvoljeno da osvane džunup, kao što je dozvoljeno ženi koja je bila u haidu ili nifasu pa joj je prestalo krvarenje, da zaposti prije kupanja, a kupanje može odgoditi do iza zore s tim da mora zanijetiti post, a kupanje mora obaviti prije isteka namaskog vremena.

ŠTA KVARI POST

Radnje koje kvare post dijelimo u dvije kategorije:

1. Ono što kvari post koji je dovoljno napostiti.
2. Radnje koje kvare post a poslije kojih je obavezno napostiti, a za te radnje slijedi i kazna.

RADNJE KOJE KVARE POST

1. Jelo i piće
Jelo i piće spadaju u prvu kategoriju radnji koje kvare posta onome ko pokvari post jelom i pićem dužnost je napostiti propuštene dane i izvrsiti kefaret (postiti uzastopno jos 60 dana). Pod ovim se podrazumijeva namjerno jedenje i pijenje.

Međutim, ako bi neko jeo ili pio u zaboravu ili greškom, ne mora napostiti niti za to treba izvršiti keffaret – kaznu. Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Ko zaboravi da posti pa pojede nešto ili se napije vode, neka nastavi s postom, jer Allah, dž.š., nahranio ga je i napojio.” (Hadis bilježi šest hadiskih zbirki.)

2. Namjerno povraćanje
Ako osoba povrati zbog toga što ga je nadvladao nagon za povraćanjem, ne mora napostiti niti činiti keffaret.
Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: “Koga nadvlada nagon za povraćanjem, nije dužan napostiti, ali ko namjerno prouzrokuje povraćanje, neka naposti taj dan.”
(Hadis bilježe Ahmed, Ebu-David, Tirmizija, Ibn-Madždže, Ibn-Hibban, Darekutni i EI-Hakim, koji ga smatra vjerodostojnim.)

3. Hajz i nifas
Ako žena dobije menstruaciju ili se porodi, pa makar se to desilo na trenutak prije zalaska sunca, post je pokvaren i nužno ga je napostiti.

4. Namjerno izazivanje sjemena (ejakulacija)
Bez obzira da li je to izazvano međusobnim ljubljenjem bračnih drugova, grljenjem ili upotrebom ruke, to kvari post i obvezuje počinitelje da naposte pokvareni post.

Ako je to izazvano samo pogledom ili razmišljanjem, post neće biti pokvaren niti je potrebno napostiti. Također, post ne kvari izlazak sluzi koja prethodi izlasku sperme.

5. jedenje na prirodan način nečega što inače nije prirodna hrana kvari post, kao što je npr. so i sl.

6. Onaj ko odluči da se omrsi,a posti, post će mu biti pokvaren čak i kada ne bi ništa pojeo ili popio, pošto je nijet temeljni dio posta, i ako se pokvari, odmah se kvari i post.

7. Ako bi postač jeo, pio ili spolno općio misleći da je nastupilo vrijeme iftara, ili da još nije nastupila zora, pa se potom pokaže suprotno, mora se taj dan napostiti kod sva četiri mezheba i nekih drugih imama.

Ono što kvari post koji je obavezno napostiti, a zbog čega slijedi i kazna (kefaret)

Kefaret je iskupljivanjeza namjerno pokvareni postna taj način što će počinitelj osloboditi roba, ili postiti šezdeset dana uzastopno, ili nahraniti šezdeset siromaha, a onaj dan u kojem je pokvario post dužan je još i napostiti.
Ebu-Hurejre prenosi da je došao neki čovjek Božijem Poslaniku, a.s., i rekao:
– Propao sam, Božiji Poslaniče!
– A što te upropasti? – upita ga Poslanik, a.s.
– Općio sam sa ženom uz ramazan.
– Da li imaš roba da ga oslobodiš? – upita ga Poslanik a.s.
– Ne – odgovori.
– A da li možeš postiti dva mjeseca iz dana u dan?
– Ne – odgovori.
– A imaš li čime da nahraniš šezdeset siromaha?
– Ne – odgovori.

Potom je sjeo, a Poslanik, a.s., otišao i donio košaru hurmi, rekavši mu: – Podijeli ovo kao sadaku.

– Hoću li dijeliti siromašnijim od nas? Pa zar ima u kamenjaru Medine nekoga kome su ove hurme potrebnije od nas? – odvratio je Poslaniku ovaj siromašni ashab.

Poslanik, a.s., nasmijao se tako da su mu se sjekutići pokazali od smjena, i rekao mu: – Idi i time nahrani svoju porodicu. (Hadis prenosi grupa poznatih muhaddisa.)

Hanefijski mezheb je na stanovištu da svako namjerno kvarenje posta, pa bilo to spolnim odnosom, jelom, pićem i dr. povlači za sobom obavezno izvršavanje šerijatske kazne.

Mezheb većine učenjaka je da su čovjek i žena u istom položaju što se tiče kazne (kefareta) ako namjerno spolno opće svojom voljom u ramazanu, a bili su pod nijetom posta.

Međutim, ako se općenje dogodilo u zaboravu ili nisu to uradili po svom izboru, nego su bili prisiljeni ili nisu nanijetih post, nema kefareta ni za jedno od njih dvoje.

Ako je žena prisiljena od čovjeka, ili nije postila iz nekog razloga, onda kefaret pada samo na njega.
šafijski mezheb je na stanovištu da ženu ne obavezuje kefaret ni u kojem slučaju: niti kada to radi svojevoljno niti kada je prisiljena na to. A to je jedno od mišljenja u hanbelijskom mezhebu.

Kefaret se po većini islamskih pravnika uzima redoslijedno, kako je spomenuto u prethodnom hadisu. Ako nije u stanju da oslobodi roba, postit će šezdeset dana uzastopno bez opravdanog prekida, a ko nije ni to u stanju, nahranit će šezdeset siromaha.

O TOME KAKO NAPOSTITI

Napostiti propuštene ramazanske dane ne moramo odmah, niti iz dana u dan, nego kada čovjek stigne tokom godine. Ako se desi da se nije napostilo, a dođe novi ramazan, onda se isposti ramazan, a potom se naposti ostatak iz prošlog ramazana.

Nema potrebe za otkupom (fidja) bez obzira na to jesmo li u ovom slučaju odložili da napostimo bilo s opravdanjem ili ne. Ovo je mišljenje hanefijskog mezheba i Hasana el-Basrija, za razliku od ostalih pravnih škola. Malik, šafija i Ahmed smatraju da ako je odlaganje bilo bez opravdanja, onda se naposti poslije ramazana i daje fidja za svaki dan. Ovo mišljenje nema podlogu. Imam Ahmed i autori Sunena prenose od Ibn-Abbasa, r.a., slijedeći hadis: “Došao je neki čovjek Božijem Poslaniku, a.s., i rekao: “Poslaniče, majka mi je umrla pod dugom posta mjeseca ramazana. Da li da napostim za nju?” Poslanik ga upita: “Da ti je majci ostao dug, bi li ga vratio za nju?” “Da,”reče mu. “Pa, preče je da se vrati dug Allahu, dž.š.”, kazao mu je Poslanik, a.s.”

Kako se određuje dužina posta u predjelima i zemljama gdje su dugi dani a noći kratke ili obratno?

To se određuje analogno zemljama i mjestima umjerene dužine dana i noći kao što je Meka i Medina ili najbliže zemlje normalne dužine dana i noći.
POST I NEKLANJANJE

Nije rijedak slučaj da imamo muslimana koji se uz ramazan vrate u okrilje vjere i aktivniji su u ibadetskom smislu nego prije ili poslije tog berićetnog mjeseca.

Ima ih opet koji uz ramazan poste ali ne klanjaju. Neklanjanje je teški grijeh koji drži čovjeka na granici kufura i nevjerovanja, kao što je došlo u brojnim hadisima Poslanika, a.s.

Džabir, r.a., kaže da je Poslanik, a.s., rekao: “Između čovjeka i kufra (nevjerovanja) je samo ostaviti namaz” (prenose ga Ahmed, Muslim, Ebu Davud i Tirmizija).

Burejda, r.a., kaže da je Poslanik, a.s., rekao: “Ugovor među nama i njima je namaz, pa ko ga ostavi postaje nevjernik” (prenose ga Ahmed i pisci Sunena).

Na osnovi ovih i nekih drugih hadisa, neki ortodoksni islamski pravnici smatraju da onaj koji propusti namaz i ne klanja ga u njegovom propisanom vaktu, time postaje nevjernik, murted, čiju krv je dozvoljeno prosuti.

Ebu-Hanife, Malik i šafija smatraju da čovjek ne postaje nevjernik samim ostavljanjem namaza, nego postaje time veliki grješnik, od koga se traži pokajanje. Ako se ne pokaje, ubija se propisanom kaznom “hadda” (kod Malika i šafije).

Ebu-Hanife je u svome stavu liberalniji i smatra da se takva osoba treba istući i zatvoriti dok ne proklanja.
Vrlo je interesantna rasprava šafije i Ahmeda o onome koji propusti namaz.

Rekao je šafija Ahmedu: “Ahmede, smatraš li da je takav nevjernik?’
Ahmed: “Da.”
šafija: “Ako postane nevjernik, pa kako bi i sa čime ponovo postao musliman?”
Ahmed: “Da kaže: La ilahe illellah, Muhammedun Resulullah.”
šafija: “On i dalje govori te riječi. Nije ih napustio i ostavio.”
Ahmed: “Postaje musliman ponovnim proklanjavanjem.”
šafija: “Namaz nevjernika nije ispravan, niti mu se svjedoči da je postao musliman klanjanjem…”
Na to je zašutio imam Ahmed…

Ovome svemu treba pridodati da namaz ima izvjesne specifike koje ga doista izdižu i odlikuju iznad svih drugih vrsta ibadeta.
– Namaz je prvi propisani ibadet.
– Propisan je direktno Poslaniku, a.s., dok su drugi ibadeti propisani posredstvom Džibrila.
– Od pet islamskih ruknova samo je namaz rukn islama i rukn svakog muslimana. Naime, ostali ruknovi ne moraju biti u praksi svakog muslimana. Kako to ?! Naime, neko može biti siromašan, pa s njega spada obaveza zekata ili hadža.

Može biti na putu, bolestan, star i iznemogao, pa s njega spada obaveza posta itd.
Međutim, namaz ostaje muslimanu stroga, stalna obaveza, i kad je bolestan, i na putu, i u ratu.
– Namaz je zadnji vasijet – oporuka Poslanika a.s.
– Zadnje što propada od vjere.
– Prvo za šta će čovjek biti pitan na Sudnjem danu. Odnosno namaz će biti na Sudnjem danu vid prijemnog ispita (po hadisu koga prenosi Taberanija): “Prvo za što će čovjek biti pitan na Sudnjem danu je namaz, pa ako bude ispravan bit će i ostala djela. A ako ne bude ispravan, neće biti ni ostala djela.”

U svjetlu svega prethodnog, šta reći za čovjeka koji posti a ne klanja? Hoće li njegov ramazanski ibadet biti primljen?
Ako uzmemo u obzir hadise, jasno nam je da je to neklanjanjem dovedeno u pitanje.

Zbog toga savjetujemo svakom muslimanu da ne dozvoli ni jednom namaskom vaktu da mu promakne i da ne bude klanjan. A musliman treba biti musliman i uz ramazan i poslije ramazana.

Prof. dr. Muharem štulanović

NEKOLIKO HADISA O POSTU

1.- Ebu Hurejre, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: Ko posti ramazan vjerujuci i nadajuci se nagradi… bice mu oprosteni grijesi koje je prethodno pocinio!

2.- Ebu Hurejre, r.a, takode, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s: Kada nastupi ramazan, otvore se dzennetska, zatvore dzehennemska vrata, a sejtani se povezu! Tumaceci ovaj hadis Kadi Ijad napominje da se ovdje radi o jednoj vrsti savjesnijeg odnosa vjernika spram svojih djela, pa u tom mjesecu rade vise dobra, sto automatski doprinosi smanjenju zla, a uz smanjenje raznih zahtjeva pohota i strasti, onemogucavaju se pristupi sejatanu i na, taj nacin, oni izgledaju povezani!

3.- Ebu Se'id el-Hudri, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Allah ce sedamdeset godina udaljiti vatru od osobe koja posti jedan dan na Allahovom putu!

4.- Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: *Allah Uzviseni je rekao: Svako covjekovo djelo pripada njemu, izuzev posta! On pripada Meni i Ja posebno za njega nagradujem!

5.- Ebu Hurejre, r.a, takode, od Poslanika, s.a.v.s, prenosi: Post je stit, pa kada neko od vas posti neka ne govori bestidne rijeci i neka se ne dere, a ako ga neko opsuje ili napadne, neka kaze: Ja postim!

6.- On, takode, kaze da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Tako mi Onoga u cijoj je ruci Muhammedova dusa, zadah iz usta postaca kod Allaha je bolji od mirisa miska!

7.- On prenosi od Poslanika, s.a.v.s, i sljedeci hadis: Postac ima dvije radosti: prilikom iftara i prilikom susreta sa svojim Gospodarem!

8.- On, takode, prenosi i ovaj hadis: Svaki covjekov posao se visestruko nagraduje. Dobro djelo se nagraduje od deset do sedam stotina puta osim posta, jer je Allah Uzviseni rekao: On je Moj i Ja za njega nagradujem. On ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene!

9.- Sehl b. Sa'd, r.a, prenosi da je Poslanik islama, s.a.v.s, rekao: U Dzennetu imaju vrata koja se zovu REJJAN. Na njih, izuzev postaca, niko drugi nece uci! Upitace se: Gdje su postaci?! Oni ce ustati i niko drugi na njih, osim njih, nece uci! Kada oni na njih udu, vrata ce se zatvoriti i na njih niko vise nece uci!

10.- Talha b. Ubejdullah, r.a, prenosi da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, dosao jedan beduin i, izmedu ostalog, ga upitao: Obavijesti me o onome sto mi je Allah ucinio obaveznim od posta?! On je odgovorio: Mjesec ramazan, osim ako ti jos nesto hoces dobrovoljno!

11.- Huzejfe b. el-Jeman, r.a, prenosi da je cuo Vjerovjesnika, s.a.v.s, kako kaze: Smutnja za covjeka moze biti u njegovoj porodici, imovini i u susjedu, a otklanja je obavljanje namaza, post i dijeljenje zekjata!

12.- Ebu Hurejre, r.a, prenosi od Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: Zapostite kada vidite mladjak i prestanite postiti kada ga vidite! Ako on bude zastrt oblakom, onda upotpunite sa'ban tridesetim danom!

13.- Abdullah b. Omer, r.a, prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s.: Ne postite dan ili dva prije ramazana, izuzev ko vec posti neki post, neka ga onda i dovrsi! Ovdje se misli, kako tvrde islamski ucenjaci, da se ne posti dan-dva prije ramazana i tako docekuje taj mjesec. Time se zeli odvojiti nafila od farz-posta!

14.- Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: Nemojte postiti kada nastupi druga polovina sa'bana! Neki ucenjaci smatraju da je ovo Poslanikova, s.a.v.s, preporuka kako bi vjernik bio jaci i spremnije docekao ramazan!

15.- Abdullah b. Amr b. el-As, r.a, prenosi od Poslanika, s.a.v.s: U postu je suzbijanje strasti moga ummeta!

16.- Abdullah b. Mes'ud, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Ko ima mogucnost za brak, neka se zeni, jer to bolje djeluje na obaranje pogleda i najsigurnije zasticuje polni organ, a onaj koji to nije u mogucnosti, neka posti, jer je post jedna vrsta zastite!

17.- Sevban, r.a, prenosi od Poslanika islama, s.a.v.s, da je rekao: Post mjeseca ramazana odgovara postu deset mjeseci, a post sest dana sevvala, nakon njega, odgovara postu dva mjeseca, pa to predstavlja post citave godine!

18.- Ebu Ejjub, r.a, prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, slican hadis: Ko isposti ramazan zatim to poprati sa sest dana sevvala, kao da je citavo vrijeme postio!

19.- Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: Ko se ne prode laznog govora i postupka po njemu, Allahu nije potrebno da on ostavlja svoje jelo i pice!

20.- Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Pet dnevnih namaza, dzuma do dzume i ramazan do ramazana, iskupljuju grijehe, ako se izmedu njih ne nacine veliki grijesi!

21.- Abdullah b. Abbas, r.a, je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s, je bio najdarezljiviji medu ljudima, a najdarezljiviji je bio u ramazanu, kada se Dzibril sastajao s njim. Dzibril se sastajao s njim svaku noc tokom ramazana kada je zajedno s njim ucio Kur'an. Allahov Poslanik, s.a.v.s, kada bi se s njim sastao, bio je darezljiviji od vjetra koji donosi plodonosnu kisu!

22.- Enes b. Malik, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: Ustajte na sehur, jer je u njemu, doista, bericet!

23.- Od Amra b. el-Asa, r.a, se prenosi da je Muhammed, s.a.v.s, rekao: Razlika izmedu naseg posta i posta zidova i krscana je u ustajanju na sehur!

24.- Od Sehl b. Sa'da, r.a, se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Ljudi ce biti u dobru sve dok budu zurili sa iftarom!

25.- Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Allah Uzviseni je rekao: Moji najdrazi robovi su oni koji navise zure sa iftarom!

26.- Od Selmana b. Amira ed-Dabbija, r.a, se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Kada se neko od vas iftari, neka se iftari hurmama, a ako ih nema, neka se, onda, iftari vodom, jer je ona cista!

27.- Enes b. Malik, r.a. kaze: Allahov Poslanik, s.a.v.s, bi se iftario sirovim hurmama prije nego bi klanjao. Ako ne bi nasao sirove hurme, iftario bi se suhim. Ako ne bi našao ni suhe hurme, iftario bi se gutljajem vode!

28.- Od Ebu Hurejre, r.a, se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Kada od vas neko zaboravi pa nesto pojede, ili se napije, neka dovrsi svoj post, jer ga je to Allah nahranio i napojio!

29.- Aisa, r.a, kaze: Allahovog Poslanika, s.a.v.s, je zaticala zora, a on je od odnosa sa svojim zenama bio dzunub, pa bi se tada okupao i postio!

30.- Zejd b. Halid el-Dzuheni, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: Ko pripremi iftar postacu, imace nagradu kao i on, a da se postacu njegovi sevapi uopce ne umanje!
31.- Enes b. Malik, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, dosao kod Sa'da b. Ubade, r.a, koji mu je iznio hljeba i maslinovog ulja, koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s, jeo i, nakon toga, proucio dovu: Neka se kod vas iftare postaci, neka vasu hranu jedu pobozni i neka za vas istigfar cine meleki!

32.- Od Aise, r.a, se prenosi da je Muhammed, s.a.v.s, rekao:* Ko je umro, a ostao je duzan post, napostice za njega njegova najbliza rodbina!

33.- Abdullah b. Abbas, r.a, je rekao: Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, je dosao jedan covjek i rekao: Allahov Poslanice, majka mi je umrla a ostala je duzna mjesec dana posta. Hocu li ja to za nju nadoknaditi?! Da – rekao je on – jer dug prema Allahu je najpreci da se obavi!

34.- Od n jega se, takode, prenosi da je jedna zena dosla Vjerovjesniku, s.a.v.s, i spomenula mu da je njena sestra ostala duzna postiti mjesec dana, buduci da je, ploveci morem, umrla i nije to izvrsila. Poslanik, s.a.v.s, joj je rekao: Posti za svoju sestru!

35.-Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Ko provede Lejletu-l-kadr u ibadetu, vjerujuci i nadajuci se nagradi, bice mu oprosteni prethodni grijesi!
36.- Od Aise, r.a, se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, preporucio: Trazite Lejletu-l-kadr u neparnim nocima posljednjih deset dana ramazana!

37.- Aisa, r.a, kaze: Pitala sam Poslanika, s.a.v.s: Allahov Poslanice, šta mislis, kada bih znala u kojoj noci se nalazi Lejletu-l-kadr, sta bih u njoj ucila?! On je odgovorio: Uci: ALLAHUMME INNEKE ‘AFUVVUN, TUHIBBU-L-‘AFVE, FA'FU ‘ANNI/Allahu, Ti si Onaj koji oprasta, Ti volis prastanje, pa oprosti meni!

38.- Od Aise, r.a, se prenosi da je rekla: Kada bi nastupila zadnja trecina ramazana, Allahov Poslanik, s.a.v.s, bi provodio noc u ibadetu, probudio bi svoju porodicu i trudio se da ibadet bude sto bolji!

39.- Abdullah b. Omer, r.a, je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s, je boravio u i'tikafu zadnjih deset dana ramazana!

40.- Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je neki beduin dosao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, i upitao ga: Allahov Poslanice, uputi me na djelo, s kojim cu, ako ga budem uradio, uci cu u Dzennet! On mu odgovori: Da obozavas Allaha, ne pripisujuci mu druga, da obavljas namaz, da dajes zekjat i da postis ramazan! Beduin tada rece: Tako mi Onoga u cijoj je ruci moj zivot, ja na ovo nista dodati necu! Kada se on okrenuo, Vjerovjesnik, s.a.v.s, je tada rekao: Kome pricinjava zadovoljstvo da gleda u jednog od stanovnika Dzenneta, onda neka pogleda u ovoga!!!