Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put

Plemeniti Kur`an spomenuo je postupke pojedinih vjerovjesnika koji zasigurno ukazuju na njihov iman, iskrenost, čistoću prsa, ljubav prema onome što je kod njihovog Gospodara… Stoga ćemo navesti neke postupke Božijih poslanika u želji da nas obuhvate Allahove riječi koje je uputio svome poslaniku Muhammedu, neka je na njega Božiji mir spas, nakon što je spomenuo imena pojedinih poslanika:

Priredio: Smajlović Osman

“Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put. Reci: ‘Ja od vas ne traž‍im nagradu za Kur’an, on je samo pouka svjetovima’” ( En`am, 90.) A prokomentirao je Ibn Kesir: “Tj. oponašaj i slijedi. Ukoliko je ovo naredba Poslaniku, pa njegov ummet ga slijedi u onome što propisuje njima i što im nareðuje.” (Tefsir Ibn Kesir kod spomenutog ajeta)

ADEM, neka je na njega Božiji mir i spas

Svima nam je dobro poznat dogaðaj izmeðu Adema i Have, neka je na njih Božiji mir i spas, i prokletog šejtana. Allah je nastanio Adema i Havu u Džennetu i dozvolio im da se naslaðuju u njemu odakle god hoće, a zabranio im je da se približe drvetu i da se tako prema sebi ne ogriješe. Prokleti šejtan ih navodi na zabranjeno djelo zaklinjući im se i govoreći: “Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili.” Ljudska priroda prevlada kod Adema i Have i oni okusiše zabranjeno drvo.

Šta čine Adem i Hava, neka je na njih Božiji mir i spas?

Izgovaraju riječi koje ukazuju na njihovo pokajničko stanje poslije počinjenog prijestupa. Izgovaraju riječi koje će postati dova budućim generacijama: “Gospodaru naš” – rekoše oni – ‘’sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.” (A`raf, 23.)

“Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put.”

NUH, neka je na njega Božiji mir i spas

Božiji poslanik Nuh provodi devetsto pedeset godina u pozivanju svoga naroda. Poziva ih noću i danju, javno i u povjerenju. Ne ostavlja ni jedno sredstvo a da ga ne koristi u upućivanju poziva njima. Ali, njihov odgovor biva: “O Nuhu” – rekoše oni – ‘’ti si ‍želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono čime nam prijetiš, ako istinu govoriš!” (Hud, 32), i: “Ako se ne okaniš, o Nuhu!” – rekoše oni – ‘’bit ćeš sigurno kamenovan!”(Šu`ara, 116), a Allah spominje slučaj Nuha i njegovog naroda i u narednom ajetu: “I on je gradio laðu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugale bi mu se.” (Hud, 39.)

Šta čini Nuh, neka je na njega Božiji mir i spas?

Izgovara riječi koje ukazuju na njegov čvrst iman, oslanjanje na Allaha i da se ne boji nikoga osim Njega: “Kaž‍i im povijest o Nuhu! Kad on reče narodu svome: ‘O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak meðu vama i moje opominjanje Allahovim dokazima – a ja se stalno uzdam u Allaha – onda se, zajedno sa bož‍anstvima svojim, odlučite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvršite i ne odgaðajte! A ako glave okrenete – pa, ja od vas nikakvu nagradu ne traž‍im, mene će Allah nagraditi, meni je nareðeno da budem musliman.”’ (Junus, 71. -72.)

“Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put!”

IBRAHIM, neka je na njega Božiji mir i spas

Otac vjerovjesnika,više puta iskušan i u potpunosti se predao Allahu, graditelj temelja Hrama, oporučuje svojim sinovima da jedino obožavaju Allaha i da umiru samo kao muslimani, vjera Ibrahima je vjera pravog vjernika i on nije bio od onih koji Allahu druge smatraju ravnim, Allah ga je uzeo za prijatelja, bio je primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik.

Ime ovoga velikog poslanika vezano je za dovu u Kur`anu i riječ: “Gospodaru moj”. Naravno, spomenuta dova u suri Bekare naročito je važna zbog svoje imanske poruke. Ibrahim, neka je na njega Božiji mir i spas, moli Allaha riječima koje ukazuju na Ibrahimovo zanimanje i brigu. Brine se da ojača najvredniju stvar u svome životu i životu svakoga muslimana: “A kada Ibrahim reče: ‘Gospodaru moj, pokaž‍i mi kako mrtve ož‍ivljuješ!’ – On reče: ‘Zar ne vjeruješ?’ – ‘Vjerujem’ – odgovori on – ‘ali bih da mi se srce smiri.’ – ‘Uzmi četiri ptice’ – reče On – ‘i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne brež‍uljke, zatim ih pozovi, brzo će ti doći. Znaj da je Allah silan i mudar.’” (Bekare, 260.)

“Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put!”

MUSA, neka je na njega Božiji mir i spas

Poslanik Benu Israila koji je se strpio na njihovim ružnim postupcima i prohtjevima kao niko drugi. čak su od njega tražili da im napravi božanstvo, da vide Allaha, da idu on i njegov Gospodar da se bore, obožavaju tele poslije njegova odlaska kod Allaha tako da je njegovo ime vezano za riječi: “O moj narode”, zbog mnoštva obraćanja. Allah ga je počastio i razgovarao je s njim, dao mu devet očitih ajeta, štap kojim je poslije Allahovog dopusta porazio sihirbaze, rastavio more i potopio faraona i njegovu vojsku…

Kako Musa moli Allaha?

Moli ga riječima koje ukazuju na veličinu i plemenitost njegovih želja: “I kad Nam Musa doðe u odreðeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: ‘Gospodaru moj, ukaž‍i mi se da Te vidim!’ – ‘Ne mož‍eš Me vidjeti” – reče – ‘ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjet ćeš Me!’ I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. čim se osvijesti, reče: ‘Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!’” (A`raf ,143.)

“Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put!”

ISA, neka je na njega Božiji mir i spas

Poslanik čije su roðenje i “kraj” mudžiza, s tim da je njegov slučaj u Allaha isti kao i slučaj Ademov – od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: ‘Budi!’ – i on bi. Allah ga je potpomagao jasnim dokazima i Džibrilom. Dao mu je niz mudžiza: “Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napravit ću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnut ću u nju, i bit će, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijelit ću slijepa od roðenja, i gubava, i ož‍ivljavat ću mrtve, voljom Allahovom, i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete.” (Ali Imran, 49.)

Kakav je bio Isaov odnos prema Allahu?

Isa razgovara sa Allahom upućujući riječi koje ukazuju na njegovu poniženost prema Allahu, povjerenje u prenošenju poslanice, govori ono što mu je nareðeno i iskazuje ljubav prema svojim sljedbenicima: “A kada Allah rekne: ‘O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ’Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’ – on će reći: ‘Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini znaš sve što je skriveno znaš. Ja sam im govorio samo ono što si mi Ti naredio: ’Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam meðu njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš. Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si.”

“Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put!”

MUHAMMED, neka je na njega Božiji mir i spas

Posljednji i najodabraniji poslanik, čija je mudžiza trajna. Prvak Ademove djece bez hvalisanja. Sa njim i njegovom Knjigom, Allah je zapečatio poslanice i objavu knjiga. Njegov ahlak bio je Kur`an, kako je to spomenula njemu najbliža osoba. Borio se na Allahovom putu sve dok mu nije došao smrtni čas.Nareðeno nam je da ga uzmemo za uzora u svim stvarima. I neće niko od nas vjerovati sve dok mu Poslanik ne bude draži od njegova oca, djeteta i svih ljudi.

Šta je naš Poslanik želio?

Plemeniti Kur`an i sunnet obavještavaju nas o tome: “Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!” (Taha, 114.) Rekao je Ibn Ujejne: “Poslanik nije prestao stjecati znanje sve dok mu nije došao smrtni čas” (Tefsir Ibn Kesir) Pa ima li plemenitije molbe?

Rekao je Poslanik: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, volio bih da budem ubijen na Allahovom putu, potom oživljen, potom da ponovo budem ubijen, potom oživljen, potom opet ubijen pa oživljen, potom ubijen.” (Buhari, 2797, Muslim, 1876-106)

Želje u kojima se zaista obistinjuju Allahove riječi: “Jer ti si, zaista, najljepše ćudi.” (Kalem, 4.)
“Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.” (Ahzab, 21.)

Izvor:minber