Ko nas to proganja?

Heroje odbrane BiH proganjaju ratni dezerteri i ratni profiteri

Teško da je bilo koji pripadnik Armije RBiH, spremajući se u borbu, vjerovao da će doći vrijeme kada će ih proganjati dezerteri, logističari i ratni profiteri Bosna i Hercegovina zasigurno je jedina poratna država u kojoj oni koji su bili dezerteri ili uživali hiljadama kilometara daleko od bojnog polja danas odlučuju o sudbinama najboljih sinova BiH i njihovim porodicama.

I ne samo to, ljudi poput predsjednika SDA Sulejmana Tihića, njegovog intimusa Mirsada Kebe, potrčkala Mustafe Mujezinovića i Irfana Ajanovića te njihovi zajednički finansijeri, otac i sin Hilmo i Mujo Selimović, žele one koji su bili kadri stati i pred tenkove agresora, srušiti u blato dnevne politike i tako im uzeti pravo da ističu svoje legitimne zahtjeve, ali i otmu jedino što imaju – dostojanstvo.

To dokazuju i dešavanja nakon prošlosedmičnih protesta ispred Vlade FBiH, u kojima je Tihićev režim učinio sve da policijski proganja i procesuira boračke vođe. Sramno je to i teško da je bilo koji pripadnik Armije RBiH, spremajući se u borbu, vjerovao da će doći vrijeme kada će ih proganjati dezerteri, logističari i ratni profiteri.

Kako bi javnost zaista shvatila ko proganja najveće sinove naše zemlje, “Dnevni avaz” istražio je ko su lovci, a ko su borci u bh. zbilji.

LOVCI

SULEJMAN TIHIĆ

Bivši komunistički tužilac i neuspješni lokalni advokat i prije rata je napadao rahmetli Aliju Izetbegovića i njegove ideje. Nakon 42 dana provedena u srpskom logoru u Sremskoj Mitrovici, na više nego sumnjiv način je razmijenjen za srpske zarobljenike iz Hrvatske. Tokom rata dao je veliki intervju za TV Novi Sad, u kojem je pljuvao po Bošnjacima i Armiji RBiH.

Odmah nakon razmjene došao je u Rijeku, u Krizni štab koji je tada vodio Fikret Abdić. Potom je otišao u Njemačku i dao intervju za evropsko izdanje “Oslobođenja”, u kojem je pokušao ucjenjivati rahmetli Aliju Izetbegovića zbog, navodno, problematične razmjene njegovog rođaka Izeta Izetbegovića. Rat je proveo u Njemačkoj, gdje radio kao matičar i bavio se prodajom nevažećih pasoša. Nakon rata, Tihić je u Haškom tribunalu svjedočio u korist Slobodana Miloševića.

MIRSAD KEBO

U ratu je bio civil. Uniformu nikada nije nosio. Kao funkcioner je bio umiješen u aferu krađe zlata i robe iz “Jugokomerca”. Tada je bio priveden i saslušan, ali je sve prebacio na vozača. U političkim krugovima važi kao čovjek koji je opsjednut obavještajnim službama i pucanjem u metu, a u slobodno vrijeme cinkari na sve strane.

Najpoznatija njegova tvrdnja je da će, ako mu se nešto dogodi, NATO cijelu BiH sravniti sa zemljom!? Poznat je i po pisanju lažnih krivičnih prijava zbog nepostojećih atentata na njega i Sulejmana Tihića.

MUSTAFA MUJEZINOVIĆ

U ratu je bio pripadnik rezervnog sastava policije i u plavom odijelu se šepurio na sarajevskim Kovačima. U slobodno vrijeme dijelio je humanitarnu pomoć. Zahvaljujući činjenici da je bio u Izvršnom odboru SDA, brzo je došao do “radne obaveze” i već 1994. godine skrasio se u Općini Stari Grad, čiji je bio načelnik. Odmah po završetku rata zasjeo je na čelo Kantona Sarajevo.

Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović smijenio ga je zbog nesposobnosti i neuspješnosti. Alija porodicu Mujezinović nikada nije volio, niti ona njega. Mustafa Mujezinović neviđeno je socijalno neosjetljiv premijer i poznat je po aroganciji prema svim legitimnim zahtjevima boraca, obespravljenih radnika, nezaposlenih, žrtava kriminalne privatizacije i drugih ugroženih populacija.

IRFAN AJANOVIĆ

Ovaj prijeratni pjevač zasigurno će među borcima ostati upamćen po tome što ih je nazvao teroristima. On je pod do danas ne sasvim razjašnjenim okolnostima, 1993. godine, u vrijeme žestokih sukoba HVO-a i Armije BiH, isporučen bosanskim Srbima, koji su ga u zatočeništvu držali praktično do završetka rata.

Na njega su, zbog malverzacija, nepotizma i rastrošnosti, posebno ljuti logoraši iz Saveza logoraša BiH, čiji je bio predsjednik. Najpoznatiji je po tome što je, kao niko u historiji Islamske zajednice u BiH, oblatio instituciju reisu-l-uleme, napadajući najprizemnijim metodama i lažima reisa Mustafu ef. Cerića.

HILMO I MUJO SELIMOVIĆ

Medijski i policijski sponzori cijele kampanje protiv branilaca BiH. Obojica su bili dezerteri, sklonivši se u sigurnost Češke, odakle su se bavili privatizacijom. Uz pomoć Karadžićevog ministra Momčila Mome Mandića došli su do “Sarajevske pivare”. Tokom rata pomagao im je i zloglasni Željko Ražnatović Arkan. Štaviše, iz ličnih interesa, četničkim jedinicama u okruženju Sarajeva slali su kamione pića iz “Pivare”!

Nakon rata oteli su više od 120 kompanija, pa se boje svake vrste narodne pobune, a najviše svojih radnika.

BORCI

DŽEVAD RAĐO

Aktuelni predsjednik Saveza dobitnika najviših ratnih priznanja može se pohvaliti veoma bogatom ratnom prošlošću. Za razliku od pobjegulja, još 1991. godine dezertirao je iz JNA i uključio se u pripreme za odbranu BiH i Patriotsku ligu (PL). U PL-u je bio zapovjednik Jedinice za specijalna djelovanja.

Osnovao je Devetu brdsku brigadu Općine Hadžići i bio komandant Operativne grupe Igman. Također, osnovao je bataljon Vojne policije Štaba Vrhovne komande (ŠVK), kasnije Generalštaba. Bio je zapovjednik Gardijske brigade, s kojom je učestvovao u oslobađanju Bosanske krajine.

Na prijedlog uprave bezbjednosti predložen je za najviše ratno priznanje “Zlatni liljan”. Njegov otac poginuo je 17. septembra 1992. kao komandir streljačkog voda.

ŠERIF PATKOVIĆ

Ratni heroj Armije RBiH iz Zenice bio je komandant čuvene Sedme muslimanske brigade, koja se istakla na najtežim ratištima u srednjoj Bosni. Između ostalih, učestvovao je u historijskoj bici za oslobođenje Vlašića, skupa s legendarnim generalom Armije RBiH Mehmedom Alagićem.

Njegova jedinica bila je nada hiljadama Bošnjaka stjeranih u obruče srpskih i hrvatskih agresora. Teško je ranjen 1993. godine, kada je dobio najviše ratno priznanje “Zlatni ljiljan”. Ratni vojni invalid je sto posto, druge kategorije. Ugledni je član A-sda.

MUNIR KARIĆ

Pedsjednik Saveza demobilisanih boraca tokom rata je bio komandant 306. brdske brigade. U odbranu se uključio odmah nakon početka agresije na naš;u zemlju i obavljao je niz vrlo odgovornih pozicija u Armiji RBiH.

Njegova brigada učestvovala je u akcijama oslobađanja Vlašića, na Treskavici, na visočkom ratištu, u Bosanskoj krajini. Također, bio je član prvog saziva Parlamenta BiH nakon nezavisnosti.

BAHRIJA KITUŠA

Predsjednica Organizacije porodica šehida i poginulih boraca Kantona Sarajevo Bahrija Kituša za odbranu BiH dala je svog jedinog sina. Poginuo je kao pripadnik Armije RBiH, a imao je samo 21 godinu.

Ova hrabra žena godinama se bori s bešćutnim režimom da porodicama šehida i poginulih boraca, najvećih heroja BiH, bude zaštićeno dostojanstvo i da adekvatno budu zbrinute.

IZET GANIĆ

Predsjednik krovne Organizacije šehidskih porodica bio je komandant u Armiji RBiH. Za razliku od većine bošnjačkih političara, u borbu za oslobođenje jedine nam domovine poslao je dva svoja sina.

Jedan se iz borbe vratio ranjen, drugi se nije vratio nikada. Sinovi onih koji danas hapse Ganića nalazili su se na sigurnom.

Avaz