IZ u BiH i austrijski džemati u labirintu prava

Pošto je moj (Rijad Dautović, pravnik, Beč) članak uklonjen sa stranice Akos.ba (ja sasvim razumijem redakciju, pošto poznajem situaciju vjerskih medija u BiH), objavljujem ga ponovo ovdje:

“IZ u BiH i austrijski džemati u labirintu prava”

23. januara STAV je objavio članak o Islamskom kulturnom centru Grac, koji je izazvao burne reakcije. U njemu je se govorilo o otuđenju vakufske imovine, o prevarama sa, među ostalim, navodno fiktivnim pravnim licima i u njima su čuveni službenici IZ-e tvrdili, da IKC Grac nije više nipočemu dio IZ u BiH, a govorilo je se da je za ostale bošnjačke džemate nadležan reis i da je to garantovano novim Zakonom o islamu iz 2015. (što ja barem nisao mogao u njemu naći). Nemoguće je u ovom okviru sve u vezi toga rečenog razmotriti. Ipak se može konstatovati, da očigledno na strani IZ u BiH ali i večine džematlija u Austriji postoji određena doza pravne konfuzije. Da bi čitaoci mogli shvatiti pozadinu tih aktuelnih događaja, potrebno je da znaju tri stvari:

1. muslimani od 1912. godine imaju priznato vjerozakonsko društvo (korporaciju javnog prava), “Islamsku vjersku zajednicu u Austriji” (IGGiÖ), koja je – barem formalno – autonomna vjerska zajednica svih muslimana, iako su je prvobitno Bošnjaci osnovali;
2. pored nje Bošnjaci odnosno njihovi džemati su do 2016. u vjerskom smislu bili organizovani koristeći se udruženja građana (pravna lica privatnog prava), koji su bila međusobno povezana u krovnom udruženju građana “Islamska zajednica Bošnjaka u Austriji” (IZBA) – do 2016. svi oni zajedno su imali i neku pravnu vezu sui generis sa IGGiÖ-om, a i informalnu vezu sa IZ u BiH;
3. novim Zakonom o islamu iz 2015. udruženjima građana se zabranjuje bavljenje vjerom odnosno islamom, dakle i IZBA-i i svim njoj pripadajućim džematima/udruženjima građana, što se od tada samo priznatoj vjerskoj zajednici (IGGiÖ-u) i njenim pravnim licima dozvoljava. Konflikt dakle je bio očigledan već u fazi nacrta, u oktobru 2014., dakle daleko prije nego što je zakon stupio na snagu, kad je još postojala mogućnost da se njegovo donošenje spriječi (pošto je se radilo o tzv. “paktiranim zakonom”, koji zahtjeva pristanak vjerskih zajednica koji se tiče). Opća tadašnja atmosfera bošnjačkih džemata u Austriji mogla je se opisati kao čekajuća. Čekalo je se “na hirarhiju”, da “reis nešto uradi”, pošto “mi ne smijemo ništa sami”. IZ u BiH međutim je se tek u martu 2015. pojavila na sceni, par sedmica prije usvajanja u austrijskim parlamentu. Udruženja su imala do 1. marta 2016. vremena da se odreknu islamskih aktivnosti u svojim statutima. U suprotnom bi bila ugašena od MUP-a, a njihova imovina raspodijeljena. Pošto IZ u BiH do početka 2016. bošnjačkim džematima nije predložila šta da rade, neki kao IKC Grac su odlučili da to izbjegnu osnivanjem fondacije (pravno lice privatnog pava) i da time prebace imovinu džemata na drugu pravnu formu, koja nije regulisana Zakonom o islamu iz 2015. i koja nije pod ingerencijom MUP-a (nego civilnih sudova). IZ u BiH nasuprot je bošnjačkim džematima odredila početkom 2016. da promijenu svoje statute, što je značilo da se odreknu islamskih aktiviteta. Ali je tražila pored toga i niz promijena, koje su izgledale da jačaju centralnu kontrolu IZBA-e nad pojedinačnim udruženjima, a radi vjerskih aktiviteta trebali su osnivati unutar IGGiÖ-a zajedničko vjersko pravno lice, tzv. “bogoštovnu općinu” (nj. Kultusgemeinde). Tom paketu mjera su se 2016. većina džemata (među njima i IKC Grac) protivili, a unutar IGGiÖ-a su radi vjerskih aktiviteta osnovali posebna vjerska pravna lica – tako i IKC Grac – na šta je šef odjela za dijasporu u Rijasetu reagovao pismom od 10. marta 2016., u kojem je tvrdio da više ne pripadaju IZ u BiH, iako se oni nisu time slagali. Ostavljajući na stranu, da je isključenje odnosno status nekog džemata po ustavu IZ u BiH u nadležnosti sabora IZ-e, a ne Rijaseta, postavlja se pitanje, koje se redovno u cijeloj IZ-i van BiH postavlja, naime da li IZ u BiH poznaje dovoljno pravno-društvene prilike u dotičnim zemljama, u kojim želi da uređuje bošnjačke džemate? To pitanje se itekako postavlja kad se npr. pogleda u spomenuti pravilnik IZ u BiH za dijasporu (donešen 2017. godine). U njemu se i nakon usvojenja Zakona o islamu iz 2015. navodi IZBA kao organizaciona jedinica IZ u BiH, iako se ona po njenim statutima više ne bavi islamskim aktivnostima, dok se nova bošnjačka vjerska pravna lica u IGGiÖ-u nikako ne spominju u pravilniku kao njene organizacione jedinice. Kako će npr. po čl. 20 st. 2 spomenutog pravilnika neki “džemat” IZBA-e izvršavati zajedničke islamske dužnosti, kad se oni u Austriji ne smiju time baviti? Zahtjevom za usvajanje i primjenivanje pravilnika, IZBiH traži od IZBA-e i njenih udruženja ni manje ni više nego ignorisanje austrijskih zakona. Tako nešto sigurno nije mogla biti namjera IZ u BiH. To međutim nije jedino pravno polje, na kojem se takvi problemi pojavljuju. Do sličnih pitanja i zaključaka se takođe može doći u pogledu pravila IZ u BiH iz 2014. god. o uvakufljenu imovine u bošnjačkoj dijaspori. Novi Rijaset je preuzeo vođstvo IZ u BiH sa zahtjevom veće institutionalizacije njenog rada, što je plemenit cilj. Međutim, opisani niz događaja i pravnih problema postavlja prvenstveno pitanje, da li je se dostigla potrebna (pogotovo pravna) profesionalizacija, koja je preduvjet institutionalizaciji u BiH, a itekako van granica BiH. Nemoguće je dakle ne poznavati posebne pravne uvjete svih dotičnih zemalja, ipak tražiti od Bošnjaka u njima usvajanje neizvodljivih pravnih mjera, u slučaju protivljenja reagovati nedopustivim “ekskomunikacijama”, a očekivati da se neće stvarati tenzije, konflikti i frustracije, i da neće nikoga trećeg biti, ko će pokušavati da ih iskoristi za kompletno suprotne ciljeve. Dakle, u interesu same IZ u BiH je, da se suoči sa svojim potencialima i njihovim granicama. Vrijeme je da zaista razgovara sa svojom dijasporom, umjesto da naređuje. Za Akos.ba piše: Rijad Dautović, Beč”