Hadždž peti stub islama

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Danas 20. zu-l-ka’de 1428. h., što dogovara 30. novembru 2007. godine, u drugoj hutbi zaredom uz Allahovu, dž.š., pomoć govorim na temu «Hadždž – peti stub islama». Ka’ba je postavljena na temeljima tewhida (vjerovanja u Jednog i Jedinog Gospodara) i Allah, dž.š., je naredio Ibrahimu, a.s., da je očisti za one koji će činiti tavaf, koji će stajati na kijamu i koji će činiti ruk’u i sedždu, kao što stoji u 26. ajetu Sure El-Hadždž:

“I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Ka’ba, rekli smo: “Ne smatraj Nama nikoga ravnim i očisti Moju Ka’bu za one koji će tavafiti, koji će tu stajati na kijamu i koji će činiti ruk’u i sedždu!” (Suretu El-Hadždž: 26)

Po citiranom ajetu, Ka’ba je od vremena Ibrahima, a.s., našeg praoca očišćena od širka (mnogoboštva) bilo koje vrste. Ona je potom oslobaðanjem Meke od strane Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba, osme godine po hidžri ponovo očišćena od kipova i u njoj se do današnjeg dana robuje samo Allahu, dž.š.,. Hadžije su Allahovi, dž.š., gosti, kao što stoji u slijedeće dvije predaje:

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tri su Allahova gosta: borac na Allahovu putu, hadžija i mu’temir (onaj koji obavlja umru)!” (Nesaija)
U citiranom hadisu, Poslanik, s.a.v.s., spominje tri Allahova, dž.š., gosta, a na drugom i trećem mjestu su hadžije i mu’temiri. Ipak na prvom mjestu su borci na Allahovu, dž.š., putu, jer da nije njih, ne bi se ni hadždž i umra mogli obaviti. Da nije Allahovom, dž.š., voljom bilo hrabrih Bošnjaka, naše braće iz islamskog svijeta i rijetkih pojedinaca iz druga dva naroda, da stanu u odbranu BiH od agresora, u periodu 1992.-1995. godina, danas iz Bosne i Hercegovine na hadždžu i umri ne bi bilo Allahovih, dž.š., gostiju… Zbog toga podsjećam sve one koji će inša-Allah za nekoliko dana biti Allahovi, dž.š., gosti, kao hadžije i mu’temiri, da imaju na umu ovu činjenicu, te da svi borci u ime Allaha, dž.š., u hadždžu hadžija, bez toga da se umanji vrijednost njihova hadždža, imaju nagradu, a velika je to blagodat!

U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., stoji:

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Hadžije i mu’temiri su Allahovi gosti, koji ako Mu se obrate, On im prima dovu, a ako zatraže oprost, On im oprosti!” (Ibn Madždže)
Dani hadždža su dani telbije, koja izbija iz dubina srca mu’mina, koji su iz dalekih krajeva došli da veličajući Svoga Gospodara obave još jedan farz. To su dani u kojima se sa usana hadžija čuju riječi:

“Odazivam Ti se Stvoritelju i Uzdržavatelju moj, odazivam Ti se! Odazivam Ti se, Ti nemaš druga, odazivam Ti se! Zaista, svaka zahvalnost i blagodat i vlast pripadaju Tebi! Ti nemaš sudruga!”
Telbija uistinu ima snažnu poruku u kojoj hadžija jezikom potvrðuje da se odazvao pozivu Stvoritelja svega. Zbog toga telbija treba da odzvanja u dušama hadžija sve do njihove smrti i da ih spriječava od grijeha kojima bi mogli biti iskušani u svakodnevnom životu.
Govoreći o telbiji, Muhammed, s.a.v.s., kaže:

Prenosi Sehl bin Sa’d, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Niti jedan musliman ne izgovori telbiju, a da mu ne doðe odgovor sa desnu i lijevu stranu, od kamena, drveta ili zemlje, dok se ne počne umanjivati Zemlja, odavde i otud. ” (Tirmizija)
Jedan od ruknova (stubova- farzova) hadždža je stajanje na Arefatu, 09. zu-l-hidždže (dan uoči Bajrama), kada se na hadžije i ummet Poslanika, s.a.v.s., prosipa Allahova, dž.š., milost i kada On, s.w.t., prašta grijehe iskrenih mu’mina.

O tome govori i slijedeća predaja, koju bilježi imam Muslim:

Prenosi Aiša, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema niti jednog dana da Allah, dž.š., u njemu više oslobodi Svojih robova od vatre, od dana Arefata. On se približi melecima i pita ih: “Šta žele ovi robovi?” (Muslim)

Hadždž braćo i sestre ima mnogobrojne poruke i pouke, od kojih ću neke nabrojati:

• a) On izjednačava ljude i donosi poruke mira, jer su na hadždžu, po vanjskom izgledu isti: predsjednici država i obični ljudi, ministri i njihovi potčinjeni, vlasnici stada i čobani, imami i džematlije, pismeni i nepismeni… Svi ljudi u danima hadždža imaju istu odjeću (ihrame), koja se sastoji od dva bijela čaršafa i u njima nema obilježja siromaštva ili bogatstva, niti položaja.
• b) Hadždž privikava ljude na podnošenje teškoća, jer je hadždž fizički napor i on zahtijeva i fizičku i psihičku snagu i kondiciju. Strpljivost u podnošenju teškoća na putu obavljanja hadždža je jedna od odlika onih koji žele u ime Allaha, dž.š., da kako treba izvrše ovu dužnost.
• c) Hadždž podsjeća ljude na Sudnji dan, gdje se prilikom obavljanja tavafa, sa’ja i pogotovo boravka na Arefatu dočarava Dan polaganja računa. Hadžije dok su u ihramima pojačano razmišljaju o Sudnjem danu, kada će svaka osoba položiti račun za svoja djela.
• d) Hadždž uči ljude preciznosti i čuvanju vremena kao Allahove, dž.š., blagodati, jer su svi propisi hadždža vezani za odreðeno vrijeme i mjesto i oni koji to ne učine na propisan način, ne spadaju u one koji su izvršili ovaj farz. Hadždž bi trebao da uči ummet na tačnost i odgovornost u poslu i životu. Allah, dž.š., se u Suri El-Asr zaklinje vremenom, a vrijeme je faktor o kojem muslimani već stoljećima ne vode dovoljno računa.
• e) Hadždž je godišnji kongres muslimana cijeloga svijeta i sa hadždža bi trebale da se pošalju poruke koje bi bile obavezujuće za svakog pripadnika ummeta, ma gdje bio!

Braćo i sestre! Izvršimo obavezu hadždža čim za to steknemo uslove i ne odgaðajmo ga za starost, jer samo Allah, dž.š., zna kada će koga zadesiti smrt! Kada obavljamo hadždž, trudimo se da ga izvršimo na najbolji način, kako bi to bio «hadždž mebrur» (bez grijeha obavljen hadždž)!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, učini nas od onih koji obavljaju hadždž-mebrur, uputi i učvrsti naše supruge i djecu, učini naše potomke istinskim nosiocima islama, pomozi nam da sačuvamo našu Bosnu i Hercegovinu, pomozi nam da sačuvamo vakufe naših dobrih predaka, a cijela Bosna i Hercegovina je veliki vakuf, budi nam milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu sa: poslanicima, šehidima i sa dobrim ljudima!

Sarajevo: 20. zu-l-ka’de 1428.h.
30. novembar 2007.god.
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
Nezim Halilović Muderris