Hatidža, r.a. – Poslanikova supruga

“O Muhamede, prenesi joj selam od Njenog Gospodara”

“Ona je u mene povjerovala kad su me drugi u laž ugonili, ona mi je pružala pomoć kad su me drugi odbacili i ona mi je rodila djecu”, ovim riječima je opisao Muhammed, s. a. v. s., svoju prvu ženu i majku svih vjernika Hatidžu, r. a.

Puno ime joj je Hatidža, kćerka Esedova bin-Abdul Uzza bin-Kusaj el-Kurejšijje el-Esedijje.

Njena majka je bila Fatima bint-Zaida el-Amirijje. Prva je povjerovala u Poslanika, s. a. v. s., od svih ljudi svijeta i prva ga podržala i ohrabrila. Bila je 15 godina starija od Poslanika, s. a. v. s. Jedna je od onih žena koje su postigle savršenstvo imana, vjere i dunjaluka. Hatidža je bila amidžična Vereke bin-Nevfela, sljedbenika prvobitnog kršćanskog učenja i jednog od najmudrijih ljudi Mekke u to vrijeme. Poticala je iz ugledne i bogate mekanske porodice.

Hatidža prije islama

Hatidža, r. a., rođena je 68. godine prije Hidžre. Po običajnom pravu Arapa, udala se veoma mlada. Njen prvi muž se zvao Ebu-Haleh en-Nebbaš bin-Zurareh i s njim je imala dva sina: Hale i Hinda. Ebu-Haleh je umro nakon nekoliko godina braka, ostavljajući Hatidžu, r. a., i dvojicu sinova, a iza njega je ostalo i veliko bogatstvo. Hale i Hind su živjeli sa Poslanikom, a. s., i Hatidžom, r. a., te ih je Poslanik, s. a. v. s., odgajao. Obojica su primili islam i obojica prenose hadise od Poslanika Muhammeda, s. a. v. s. Zna se da je Hind, sin Hatidžin, sudjelovao u nekim velikim bitkama islama, a i on i brat su bili ponosni na to da ih je Poslanik, s. a. v. s., odgajao sa Zejnebom, Rukajjom, Ummu-Kulsumom, Fatimom, Alijom i Zejdom, neka je Allah zadovoljan svima njima! Potom je bila udata za Atika bin Aiza el-Mahzumija. S njim je rodila kćerku Hindu, koja je odrasla i udala se za svoga amidžića Safijja bin-Umejju bin Aiza el-Mahzumija. Nakon ova dva braka, dolazili su brojni uglednici Kurejša da je prose. Ona ih je sve odbijala zato što se željela posvetiti odgoju djece i napretku svoje trgovine. I u jednoj i u drugoj stvari je bila veoma uspješna. Za trgovinu je unajmljivala pouzdane ljude koji su radili za nju. Ona je, nakon što je čula za Muhammedovo poštenje i ugled, odabrala njega da bude posrednik u trgovini kojom se bavila. Sa njim je, kao pomoćnikom na putu za Siriju, poslala mladića Mejseru. Odabrala je Muhammeda radi toga što se pročuo kao pošten i pravedan mladić i dala mu je naknadu duplo veću nego je ikad ikome dala. Kad su se vratili sa karavanom, trgovina je bila uspješnija nego ikad do tad. Muhammed je prodao svu robu koju je ponijela karavana, zaradio je duplo više nego ijedan trgovac, kupio je u Siriji stvari koje je smatrao neophodnim i korisnim za Mekku. A pored toga, Mejsera je pričao o Muhammedu, njegovom ahlaku, stavovima.

Udaja za Poslanika, s. a. v. s.

Mejsera, koji je bio sa Muhammedom, vidio je brojne blagodati, lijepo ophođenje i bereket na putovanju. Uvidio je i očito povećanje zarade u trgovini. Zato mu se Muhammed veoma svidio. Na putu ka Šamu, Muhammed je otišao u hlad jednog drveta da se odmori. U blizini tog drveta bila je isposnička ćelija nekog pobožnjaka. Taj dođe do Mejsere i upita ga: “Ko je onaj čovjek?” “Jedan Kurejšija iz Harema”. Tada isposnik, čije je ime bilo Nestor, reče: “Pod onim drvetom se nije nikad niko odmarao osim vjerovjesnika!”
Mejsera je u trenu primijetio dvojicu meleka kako štite Muhammeda. Po povratku u Mekku, Mejsera je požurio uzeti maštuluk od Hatidže i ispričati joj sve radosne vijesti. Kad ih joj je prenio, ona mu reče: “Pokaži mi odakle ide!” Vidjela je u daljini karavanu i vidjela je da su iznad nje oblaci koji je natkrivaju. To joj još više poveća ushićenje i priveza joj srce za ovog posebnog mladića…

Kad je Muhammed došao do nje, pričao joj je o trgovini, putu, stanju karavane. Čim je Muhammed otišao od nje, ona se posavjetovala sa svojom prijateljicom po imenu Nufejsa, koja se ponudi da razgovara sa Muhammedom. Hatidža je pristala na to i Nufejsa se ubrzo našla kod Muhammeda i upitala ga zašto se još ne ženi. On joj odgovori da nema sredstava za ženidbu. Potom mu ona reče: “A kad bi dobio sredstva i kad bi ti se nudio brak, u kome su ljepota, bogatstvo, otmjenost i obilje, zar ne bi pristao?” “Ko je ona?” upitao je. “Hatidža”, odgovori Nufejsa. “Kako će mene zapasti takav brak?” upita. “Prepusti to meni”, odgovori ona. “Ja sa svoje strane pristajem”, reče Muhammed. Nufejsa ode do Hatidže i ispriča joj radosnu vijest. Hatidža poruči da Muhammed dođe do nje. Kad je došao, ona mu reče: “Sine moga amidže, volim te što si mi rod i što si uvijek u sredini i ne priklanjaš se nikome ni zbog čega, a volim te i zbog tvoje pouzdanosti i zbog ljepote tvoje naravi i tvoga iskrena govora”. Ona mu se ponudi da je uzme za ženu, pa se dogovoriše da ona razgovara sa svojim amidžom, a on sa svojim. Do vjenčanja je ubrzo došlo i određen je mehr od 20 ženskih kamila. Zanimljivo je spomenuti i to da autori sire navode da je i Halima es-Sa’dijja, Mu-hammedova majka po mlijeku, došla da prisustvuje vjenčanju svoga sina po mlijeku. Nakon vjenčanja, vratila se svome plemenu sa 40 ovaca, koje je dobila kao hediju od plemenite mlade koja je bila presretna udajom.

Brak El-Emina i Et-Tahire

Tada počinje njihov sretini bračni život. Hatidža je bila vjerna, pažljiva, časna, plemenita supruga, a Muhammed je bio uzorit suprug. Živjeli su u Hatidžinoj kući i nastavili se baviti trgovinom. Hatidža je ubrzo rodila Kasima, po kome se Muhammed prozva Ebu-Kasim, otac Kasimov, a Hatidža – Ummu-Kasim, majka Kasimova. Poslije je rodila drugu djecu: Zejneb, Rukajju, Ummu-Kulsum, Fatimu i Abdullaha. Dakle, za oko 15 godina bračnog života, Hatidža i Muhammed su od Allaha, dž. š., dobili na dar i iskušenje šestero djece. Kažemo iskušenje zato što je Allah, dž. š., ubrzo poslije njihova rođenja, uzeo Sebi Kasima i Abdullaha, tj. oni su umrli veoma mali.

Muhammed je imao običaj jedanput u godini se izdvojiti od svih, pa i od svoje porodice. Mjesec dana bi odlazio u pećinu Hira da robuje Gospodaru, Jednom i Jedinom, a da bi se izdvojio od Mekkelija i njihovih lažnih božanstava, strasti i opčinjenosti. Hatidža je podržavala svoga supruga, pa je znala se i brinuti za njim te bi ponekad pošalji nekoga da ga čuva u potaji od bilo koga ko bi mu naudio.

Muhammed je u ovom stanju osamljivanja ostao onoliko koliko je Allah, dž. š., htio da ostane, a onda je, jednoga ramazana, Allah poslao meleka Džibrila, a. s., sa Objavom. Dobio je prvu objavu sure “‘Alek” te je brzo pohitao kući od straha koji je osjećao. Pred rano jutro je došao kući govoreći: “Pokrijte me, pokrijte me!” Hatidža – nakon što joj je Muhammed, s. a. v. s., opisao šta je doživio, reče: “Allah te čuva, o Ebu-Kasime! Raduj se, o sine moga amidže! Jer, tako mi Onoga u Čijoj ruci je Hatidžina duša, nadam se da si ti vjerovjesnik ovoga ummeta. Tako mi Allaha, On te neće poniziti nikad… Ti vodiš brigu o rodbinskim vezama, iskrenog si govora, pomažeš onima kojima je pomoć potrebna, boriš se za istinu i pravo svih onih kojima ono pripada…”

Nakon ovih riječi ohrabrenja, Muhammedovo, s. a. v. s., srce se smiri. Njegova žena mu vjeruje i podržava ga u onome što mu je došlo od Gospodara svjetova!
Kad su otišli do Vereke, on im potvrdi da je ono što je Muhammed, s. a. v. s., dobio – Objava Uzvišenog Allaha i nagovijesti im da je sunnet svih poslanika i vjerovjesnika da ih njihov narod progoni i bori se protiv njih! Taj sunnetullah se ubrzo ostvario nakon što je Allah objavio Svome Poslaniku: “O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veličaj! I haljine svoje očisti! I kumira se kloni! I ne prigovaraj držeci da je mnogo! I radi Gospodara svoga trpi!” (Muddessir, 1.-7.).
Poslanik, s. a. v. s., odazvao se ovome naređenju i odmah je počeo sa javnim propagiranjem islama. Kako mu je nagoviješteno, napali su ga njegovi sunarodnjaci radi njegovoga pozivanja.

Hatidža, r. a., također je bila pozivalac u Allahovu, dž. š. vjeru. Prvi plodovi njenog poziva su prihvatanje islama njenih kćerki, njenog roba Zejda…, neka je Allah zadovoljan svima njima! Hatidža, r. a., mnogo je toga podnijela na Putu istine. Svojim očima je gledala smrtne muke Sumejjine, prvog šehida u islamu. Gledala je sva mučenja i sama ih podnoseći. Gledala je i doživljavala muke njenog supruga, njene djece, muslimana… Sa muslimanima je bila tri godine u teškoj izolaciji, a bilo je vremena da su muslimani jeli samo bilje i lišće palmi! Nakon ove teške blokade i izolacije muslimana od mušrika, Hatidža, r. a., se razbolje u svojoj 65. godini. U njenoj smrtnoj bolesti, uvijek su uz nju bili Poslanik, s. a. v. s., Fatima i Ummu-Kulsum, r. a.

Hatidža, r. a., preselila je na Ahiret prije nego je propisano pet dnevnih namaza, u mjesecu ramazanu, treće godine prije Hidžre. Allah, dž. š., naredio je Svome Poslaniku da je obraduje kućom u Džennetu.
Poslanik, s. a. v. s., oženio se kad je njoj bilo 40 godina, a njemu je tada bilo 25. U džahilijetu je nosila nadimak Et-Tahira (Čista). U braku su živjeli oko 25 godina. Ukopana je u mjestu Hudžun.

Odlike i počasti

Ona je prva Poslanikova supruga. Prije se nije ženio, a ni za njena života. Kao što smo spomenuli, ona je prva osoba koja je prihvatila islam. Nakon nje, islam su prihvatili Ebu-Bekr, r. a., i Alija, r. a. Prenosi se da je Poslanik, s. a. v. s., rekao: “O Hatidža, Džibril te selami!”

Muslim, u posebnom poglavlju o vrijednostima Hatidže, r. a., prenosi od Ebu-Hurejre, r. a.: “Do-šao je jedne prilike Džibril do Poslanika, s. a. v. s., i rekao mu: ‘Evo, dolazi ti Hatidža donoseći nešto hrane ili vode, pa kad ti dođe, prenesi joj selam od njenog Uzvišenog Gospodara i od mene, i obraduj je Džennetom u kome neće biti niti buke niti galame!” Kad bi Poslanik, s. a. v. s., zaklao ovcu, dio bi pošalji i Hatidžinim prijateljicama.
Nije žalila imetka na Allahovom putu i svega ga je posvetila tome. Ona je jedna od najvrednijih žena svijeta. Bila je izuzetno umno obdarena, plemenita, ponosita. Poslanik, s. a. v. s., isticao je uvijek među ostalim suprugama – majkama vjernika, do te mjere da je Aiša, r. a., rekla da nije bila ljubomornija ni na jednu ženu kao na Hatidžu, r. a., zato što je Vjerovjesnik, s. a. v. s., često spominjao. Jedne prilike, kad je Poslanik, s. a. v. s., govorio o Hatidži, r. a., o njenim odlikama i molio Allaha, dž. š., za nju toliko dugo da je Aiša, r. a., iz ljubomore progovorila: “Allah ti je zamijenio boljom i mlađom od nje!” Na te riječi se Poslanik, s. a. v. s., veoma naljutio. Poslanik, s. a. v. s., nakon njenih riječi, reče joj: “Šta si rekla kad je ona u mene povjerovala kad su me drugi u laž ugonili, ona mi je pružala pomoć kad su me drugi odbacili i ona mi je rodila djecu!” Poslanik, s. a. v. s., mjesec dana nije došao do Aiše, r. a. Aiša, r. a., u sebi je molila Allaha, dž. š.: “Allahu dragi, ako od Poslanika ukloniš ovu srdžbu sada, nikad je više neću spomenuti po lošem”.

Također se bilježi da je Poslanik, s. a. v. s., rekao: “Najuglednije žene u Džennetu su Mejrema, majka Isaa, s. a. v. s., Asija, supruga faraonova, Hatidža, r. a., i Fatima, kćerka Muhammeda, s. a. v. s.” Poslanik, s. a. v. s., rekao je: “Nisam vidio boljeg druga od Hatidže. Kad smo se ja i moj pratilac vraćali iz trgovine, kod nje je uvijek bila pripremljena gozba posebno za nas”.

Piše: prof. Esmir M. Halilović