Samokritičnost u Islamskoj zajednici

Život našeg poslanika Muhammeda, s. a. v. s., i životi ashaba i tabiina su prepuni primjera samokritičnosti i vlastitog preispitivanja u radu i životu. Za ovu temu su zanimljivi i upečatljivi primjeri halife h. Omera, r. a., kako se ponio u izazovnim situacijama i šta znači samokritičnost i odgovornost u vršenju povjerenih dužnosti.

Jednom prilikom je u halifin ured utrčao jedan vojnik koji je bez riječi, slavnom i strogom halifi sasuo vodu u lice iz čaše koju je zatekao na halifinom stolu. Na upit pravednog halife, šta je razlog takvom njegovom postupku, vojnik je odgovorio: «Kako da ne budem ljut i povrijeđen, kad me je tvoj zapovjednik pred vojskom ošišao na ćelavo i tako me osramotio!?»Halifa h. Omer je naredio da se skupi cijela jedinica i zajedno sa zapovjednikom svi budu ošišani na ćelavo i tako zadovolji pravda.

Drugi primjer je odgovor h. Omera r. a. sa minbera ženi koja se suprotstavila njegovom nastojanju da ograniči visinu mehra. «Halifa je pogriješio, a žena je u pravu».

Već dugo se pitam da li u IZ-i postoji i trun samokritičnosti i preispitivanja onih koji odlučuju o tome kako i šta raditi i koji odlučuju o strategiji njenog djelovanja.

Mi koji nosimo glavni teret rada u IZ-i, prije svega imami i drugi, znamo šta bi se otprilike dogodilo nekom od nas kada bi umjesto vode našim rukovodiocima sasuli u lice istinu i vlastito mišljenje. Bili bismo optuženi za podrivanje sistema, protivljenje zajednici, da ukoliko nastavimo iznositi lične stavove a u koliziji su sa stavovima naših «velikodostojnika», mogli bismo ostati bez posla. Iz bliske prošlosti imamo primjer nekih koji su udaljeni iz IZ-e zato što su uporno mislili svojom glavom i iznosili vlastito mišljenje. Ja sam već iskusio oštricu «demokratičnosti» naših «vrlih» rukovodilaca, samo zato što sam iznosio svoje stavove na za to predviđenom mjestu.

U zadnje vrijeme mediji se zanimaju za stanje u IZ-i problematizirajući ponašanje određenih funkcionera. Koji je osnovni motiv medijskih aktivnosti prema IZ-i nije ni važno koliko je važno ne davati povoda medijskim špekulacijama o ponašanju osoba koje predstavljaju IZ-u. Pogrešno je zanimanje medija za rad IZ-e, naročito u svjetlu znanja da naš Poslanik i znameniti ashabi nisu bili protiv kritike svoga rada od strane javnosti.

Reisu-l-ulema i drugi funkcioneri IZ-e se brane pravednim, poštenim, transparentnim radom i odgovornošću spram preuzetih emaneta, a ne kojekakvim novinskim člancima, pamfletima i drugima jalovim sredstvima. Oni, koji se ovih dana utrkuju da «brane» dignitet pojedinih funkcionera IZ-e, čine to da bi se dodvorili svojim nadređenim i sačuvali nezasluženo stečene pozicije i privilegije koje koriste skoro petnaest godina. Boje se oni javnog mišljenja, jer bi se neko mogao upitati kako to da u IZ-i su svi ravnopravni izuzev onih koji su RAVNOPRAVNIJI, ili bi se neko mogao upitati kako to da godinama izvještaji glavnih imama, muftija i drugih odgovornih, liče kao jaje jajetu, u smislu da je stanje vjerskog života na njihovom području zadovoljavajuće (dvica ili dvojka). Kad je njihov krajnji domet dvojka ili dvica, pitam se šta je njihova glavna referenca pa su toliko dugo na rukovodnim mjestima. Oni RAVNOPRAVNIJI u IZ-i rade po više poslova, primaju više plata i tako materijalno situirani, umuju (čitaj, prosipaju pamet) nama o tome šta je dobra, a šta loša novotarija, pristajemo li da budemo vođeni ili smo vođe, i slična trabunjanja.

Mi koji smo zemlji Bosni i IZ-i dali sve što se moglo dati, nalazimo se na marginama, potisnuti sistemski od podrumaša, poltrona, ikebana i inih «veličina». Sreća je to što se pomenuti dušebrižnici lahko pročitaju i prepoznaju njihove namjere. Žalosno je to što može neko neupućen pomisliti da islamsko učenje ima veze sa totalitarizmom i jednoumljem koje se može uočiti iz pojedinih članaka u našem listu Preporod, u kojima se onima koji misle drugačije i iznose svoje stavove, lijepe etikete kao što su KRTICE, MELEUNI I SAHIRUNI, DESTRUKTIVCI, KASAPI i slično.

Nema veće pošasti, destrukcije i samoblamaže od zalaganja u teoriji i praksi za jednoumlje i totalitarizam. Čitav islamski svijet pati od toga, a ne pati od slobodnog iznošenja mišljenja i istraživačkog novinarstva. Za Islamsku zajednicu u BiH bi bilo najkorisnije da unese dinamike u svoj rad, da se oslobodi istrošenih i prevaziđenih kadrova koji su umislili da će se zajednica ugasiti ako oni nisu tu gdje su sad. Novim ljudima treba dati šansu i ograničiti mandate na kraći period, uz stalno praćenje rezultata odgovornih ljudi. Istini pogledati u oči i suočiti se sa realnošću je najbolja strategija kojom se treba koristiti. Nadam se da će i ovi moji pogledi pomoći da istini pogledamo u oči i uhvatimo se ukoštac sa svim izazovima. Stanje na području Medžlisa Islamske zajednice Brčko je OGLED za UGLED kako ne treba da bude.

Hamzabegović Nedim

Izvor: Rijaset.ba – Preporod