Vjerovanje u Muhammedovo a. s. poslanstvo podrazumijeva da Muham­med a. s. nije ni po čemu biće koje trebamo obožavati nego samo čovjek kao i drugi ljudi, ali za razliku od njih, on je bio savršeno predan Allahu i obdaren Njegovim poslanstvom.

Sadržaj

1. PRVA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST – KELIME-I ŠEHADET
2. DRUGA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST – NAMAZ (SALAT)
3. 2.1- UVJETI ZA NAMAZ (NAMASKI ŠARTI)
4. 2.2- SASTAVNI DIJELOVI NAMAZA – NAMASKI RUKNOVI>
5. TREĆA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST – POSTITI MJESEC RAMAZAN
6. ČETVRTA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST – DAVATI ZEKAT
7. PETA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST – HADŽDŽ OBAVITI

Glavne islamske dužnosti – Islamski šarti

PRVA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST – KELIME-I ŠEHADET

Prva i glavna islamska dužnost je Kelime-i šehadet koji glasi:

EŠ-HEDU EN LĀ ILĀHE ILLELLĀH, VE EŠ-HEDU ENNE MUHAM­MEDEN ABDUHŪ VE RESŪLUHŪ,

što znači:

„Ja vjerujem i očitujem da nema drugog Boga osim Allaha i vjerujem i očitu­jem da je Muhammed savršeno predan Allahu i Njegov poslanik.“

Šehadet znači tvrditi ono što vjerujem a to i izjaviti (očitovati pred drugim lju­dima). Šehadetom se tvrdi i očituje pripadnost islamu.

Kelime-i šehadet ima dva dijela: očitovanje vjere u Božiju jedinost i oči­tovanje vjerovanja u Muhammedovo a. s. poslanstvo.

Vjerovanje u Božiju jedinost izražavamo u izreci LĀ ILĀHE ILLEL­LĀH što znači da nema drugog Boga osim Allaha, što nam potvrđuje i Kur’an u suri Ihlas koja glasi:

KUL HUVALLĀHU EHAD, ALLĀHUS-SAMED, LEM JELID, VE LEM JŪLED, VE LEM JEKUN LEHŪ KUFUVEN EHAD.

Reci: „On, Allah, – jedan je. On je neograničeni Gospodar koga svako treba moliti za pomoć i milost. Nije nikoga rodio, niti je rođen. Njemu niko nije ravan.“

Vjerovanje u Muhammedovo a. s. poslanstvo podrazumijeva da Muham­med a. s. nije ni po čemu biće koje trebamo obožavati nego samo čovjek kao i drugi ljudi, ali za razliku od njih, on je bio savršeno predan Allahu i obdaren Njegovim poslanstvom.

Uzvišeni Allah je odabrao Muhammeda a.s. za svog posljednjeg posla­nika da ljudima dostavi i objasni završnu objavu i da im bude primjer kako se u životu treba vladati. Zato mi slijedimo Muhammeda a.s. i njegovo učenje, mnogo ga volimo i cijenimo.

DRUGA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST – NAMAZ (SALAT)

Druga islamska dužnost je dnevno klanjati propisane namaze.Namaz je muslimanska obaveza koja se vrši svaki dan klanjanjem i uče­njem na propisani način. Svaki dan treba klanjati pet namaza, i to: sabah, podne, ikindiju, akšam i jaciju. Svaki namaz ima svoje vrijeme. Namaz je propisan od Allaha dž.š. i ima šest dijelova. Ti sastavni dijelovi namaza su: početni tekbir, stajanje, učenje Kur´ana, pregibanje, spuštanje lica na zemlju i sjedenje. Ovih šest dijelova čine oblik namaza.

Stajanje, pregibanje, spuštanje lica na zemlju i sjedenje su tjelesne rad­nje i treba ih naučiti vježbanjem. Jedno stajanje, jedno pregibanje i dva spuštanja lica na zemlju čine jedan rekāt namaza. Namaz može imati dva, tri ili četiri rekata.

Kako stojimo u namazu?

U namazu stojimo mirno i skrušeno, gledajući preda se. Noge treba ras­taviti jednu od druge najmanje tri prsta, a ruke sastaviti desnu po lijevoj. Muškarci stavljaju ruke preko pasa, a ženske ih stavljaju na prsa. Stajanje u namazu zovemo kijām.

Kako se pregibamo u namazu?

U namazu se pregibamo preko polovine tijela, rukama se odupremo o koljena, glavu izravnamo s leđima i gledamo u nožne prste. Pregibanje u namazu zovemo rukū‘.

Kako se spuštamo na zemlju u namazu?

Iz stajaćeg položaja pognemo se i povijemo noge, pa spustimo na tle koljena, a zatim ruke, i između njih spustimo nos i čelo. To je sedžda. Sa sedžde podignemo glavu i ruke, a onda učinimo još jednu sedždu. S druge sedžde dižemo se na drugi rekat. Prvo dižemo glavu, onda ruke, pa koljena. 

Kako sjedimo u namazu?

U namazu sjedimo na koljenima. Muškarac sjedne, ako može, na lijevu nogu, a desnu drži uspravljena stopala, povijenih prsta. Ženska iskrene noge na desnu stranu. Ruke se drže na koljenima. Gleda se preda se, u ruke. 

UVJETI ZA NAMAZ (NAMASKI ŠARTI)

Prije stupanja u namaz treba ispuniti šest uvjeta ili priprema za namaz. Uvjeti za namaz su:

1. da bude čisto tijelo, odijelo i mjesto gdje če se klanjati,
2. uzeti abdest ili, ako je potrebno, okupati se,
3. biti pristojno obučen,
4. na vrijeme klanjati,
5. okrenuti se prema Kibli,
6. odlučiti klanjati (nijjet).

Šest uvjeta za namaz, nazivamo namaskim šartima. Ako nedostaje makar jedan uvjet, obavljanje namaza nije ispravno. 

Prvi uvjet za namaz – opća čistoća

Kod muslimana treba da bude čisto: tijelo, odijelo i stan. U čistoću spa­da: kupanje, pranje zuba, obrezivanje nokata, pranje ruku prije i poslije jela, pranje poslije obavljene nužde te čisto održavanje pazuha i stidnih dijelova tijela.

U nečistoču koju treba ukloniti spadaju svinjski proizvodi, nečist, mokraća, alkohol, krv, kao i svaka druga nečistoća koja je islamskim propi­sima zabranjena.

Drugi uvjet za namaz – abdest

Abdest je posebno pranje čistom vodom radi klanjanja namaza ili učenja gledajući iz Mushafa. Abdest se uzima ovako:

1. proučimo Bismillu,
2. operemo ruke do iza šake (tri puta),
3. izaperemo usta i nos (tri puta). Desnom rukom ispiramo usta, a lije­vom rukom čistimo nos.
4. operemo lice, odakle je kosa nikla do pod bradu i od uha do uha (tri puta),
5. operemo prvo desnu. a zatim lijevu ruku do iza lakta (tri puta),
6. potaremo mokrom rukom prednji dio glave (mesh) jedan puta,
7. potaremo mokrim rukama uši i vrat (jedan puta). Kažiprst stavimo u uho, palac iza uha, a sa ostala tri prsta vanjskom stranom potiremo vrat,
8. operemo prvo desnu, a onda lijevu nogu do iza članaka (tri puta).

Uzimajući abdest može se učiti Kelime-i šehadet ili koja dova. Nakon što uzmemo abdest, lice i ruke obično obrišemo čistim peškirom. S jednim abdestom, ako u međuvremenu nismo učinili ništa što kvari abdest, možemo klanjati više namaza.

Šta kvari abdest?

Abdest će biti pokvaren: ako obavimo malu ili veliku nuždu, ako nam poteče krv ili procuri gnoj ili žuta voda, ako zaspimo, ako povratimo ili ako pustimo vjetar.

O meshu

Mesh znači potrati mokrom rukom jedan dio tijela radi čišćenja tog dijela ili pak potrati mokrom rukom jedan dio odjeće, ako se – u izuzetnim slučajevima – ne može oprati taj dio tijela.

a) Mesh po zavoju

Ako imamo na tijelu kakvu ranu ili ozljedu pa to zavijemo čistim zavo­jem, možemo mesh činiti po zavoju, prilikom uzimanja abdesta, umjesto pra­nja, ako će nam pranje i kvašenje tih mjesta štetiti i pogoršati zdravstveno stanje. 

b) Mesh po mestvama

Ima ljudi koji su uobičajili nositi mestve (lahku kućnu obuću), i to naro­čito u zimskom vremenu. U mestvama se može klanjati pod uslovom da budu čiste, da pokrivaju nožne članke, da nisu poderane koliko tri prsta, da ne pro­puštaju vodu, da se može u njima komotno hodati i da se obuku, kad dotična osoba ima abdest. Onaj ko je obukao mestve kad je imao abdest neće skidati mestve i prati noge kad bude opet uzimao abdest, nego će po njima mesh činiti. Mesh po mestvama čini se na taj način što se mokrim prstima desne ruke potare desna mestva od nožnih prsta do članaka, a isto tako prstima lijeve ruke lijeva mestva. Mesh po mestvama može se činiti jedan dan i jednu noć, tj. 24 sata, ako smo kod kuće (mūkim); a ako smo na putu (musāfir), onda tri dana i tri noći, tj. 72 sata.

Tejemmum

U izvjesnm slučajevima može se, umjesto abdesta ili gusula, uzeti tejem­mum, tj. može se obaviti formalno čišćenje čistom zemljom (prahom) ili predmetima napravljenim od zemlje.

Tejemmum se uzima, uglavnom, u ovim slučajevima:

1. kada u toku jednog namaskog vremena nije moguće pribaviti vode;
2. kada imamo samo malo vode, koja nam je potrebna za piće ili za pri­bavljanje hrane;
3. kad se, u slučaju potrebe, nije moguće okupati.

Kako se uzima tejemmum

U tejemmuma su tri farza, a uzima se ovako:

1. Najprije se odluči (nijjet učini) radi čega se uzima tejemmum (na pri­mjer, radi namaza ili prihvaćanja Mushafa). Nijjet tejemmuma za namaz glasi: Ja odlučih uzeti tejemmum radi namaza i radi toga da se očistim, kako bih se mogao približiti Uzvišenom Allahu.
2. Zatim dotaknemo dlanovima čistu zemlju, ili predmet od zemlje, dla­nove otresemo i njima potaremo lice, kao da ga peremo.
3. Na isti način ponovo dotaknemo dlanovima čistu zemlju, ili predmet od zemlje, pa potaremo lijevom desnu, a desnom lijevu ruku, sa vrha prstiju do iza laktova.

Sa jednim tejemmumom možemo klanjati više namaza, sve dok ne dođe­mo do vode. Ali, čim budemo u mogućnosti uzeti abdest ili okupati se, tejem­mum neće više važiti pa se treba odmah okupati – ako je tejemmum uzet umjesto kupanja, ili uzeti abdest – ako je tejemmum uzet umjesto abdesta. Namaze koje smo klanjali sa tejemmumom ne treba naklanjavati.

Sve što kvari abdest, pokvariće i tejemmum.

Gusul

Gusul je posebno vjersko kupanje koje je propisano u određenim prili­kama spolno zrelim muškarcima i ženama.

Gusul se uzima na ovaj način:

1. usta i grlo vodom dobro isplakati;
2. nos izaprati;
3. zatim cijelo tijelo oprati da nigdje suho ne ostane ni koliko se vrhom igle može dotaći.

Treći uvjet za namaz – pokrivanje tijela

Kada hoćemo da stupimo u namaz, treba da se pristojno obučemo. Kod ženskih mora biti pokriveno cijelo tijelo i kosa osim lica i ruku do šake, s napomenom da je to islamski način odijevanja žene u svim prilikama. 

Četvrti uvjet za namaz – vrijeme namaza

Svaki namaz se klanja u svome vremenu, odnosno ima svoj vakat. Poče­tak svakog namaskog vakta određuje se prema položaju sunca na nebu.

Vrijeme sabahskog namaza počinje od zore i traje do izlaska sunca.

Vrijeme podnevskog namaza počinje kad sunce malo odmakne sa sre­dine neba i traje do ikindije.

Vrijeme ikindijskog namaza počinje kada sunce nagne zapadu i traje do akšama.

Vrijeme akšamskog namaza počinje od zalaska sunca i traje do jacije.

Vrijeme jacijskog namaza počinje kad potpuno nestane sunčanog sjaja na zapadu i traje do pred zoru.

Zabranjeno je klanjati u času izlaska sunca i pola sata poslije izlaska, kad sunce prelazi preko sredine neba i kad sunce zalazi.

Početak namaskih vremena za cijelu godinu označen je u takvimu (mu­slimanskom kalendaru). Početak namaskog vremena oglašava mujezin uče­njem ezana. 

Ezān

Allāhu ekber, Allāhu ekber, Allāhu ekber, Allāhu ekber.

Ešhedu en lā illāhe illellāh, Ešhedu en lā illāhe illellāh.

Ešhedu enne Muhammeden resūlullāh, Ešhedu enne Muhammeden resūlullāh.

Hajje ales-salāh, Hajje ales-salāh.

Hajje alel-felāh, Hajje alel-felāh.

Allāhu ekber, Allāhu ekber.

Lā illāhe illellāh.

U sabahskog ezāna poslije „Hajje alel-felah“ uči se:

Essalātu hajrun minen-nevm, Essalātu hajrun minen-nevm.

Ezan uče samo muškarci. Ezan se uči na munari, a može i na nekom dru­gom mjestu. On se uči usporeno i glasno. 

Peti uvjet za namaz – kibla (Ka’ba)

U gradu Meki, u Arabiji, nalazi se mubarek mjesto Ka’ba i tamo se okre­ćemo kad klanjamo (Kibla). Meka se nalazi na jugoistoku od naše zemlje. Ako ne znamo gdje je smjer Meke, a nemamo nikoga upitati, onda se treba okrenuti onamo kuda mislimo da je Kibla.

Pokuđeno je klanjati prema slici na kojoj su čovjek ili životinja naslikani.

Šesti uvjet za namaz – nijjet (odluka)

Prije nego što stupimo u namaz treba srcem odlučiti koji ćemo namaz klanjati. Tu odluku, u srcu donesenu, zovemo nijjet. Nijjet se može izgovoriti posebnim riječima na bosanskom ili arapskom jeziku. Svaki namaz ima svoj nijjet. Izgovarajući nijjet, treba sabrati misli i s poštovanjem stupiti u namaz. Nijjet na arapskom jeziku za sve namaze glasio bi ovako:

„Nevejtu en usallije lillāhi teāla salātel-vakti edāen mustakbilel-kibleti Allahu ekber.“

Prije nijjeta farz namaza muškarci uče Ikāmet.

Ikāmet

Allāhu ekber, Allāhu ekber, Allāhu ekber, Allāhu ekber.

Ešhedu en lā ilāhe illellāh, Ešhedu en lā ilāhe illellāh.

Ešhedu enne Muhammeden resūlullah, Ešhedu enne Muhammeden resūlullah,

Hajje ales-salāh, hajje ‚ales-sālah.

Hajje alel felāh, hajje ‚alel-felah.

Kad kāmetis-salātu, kad kāmetis-sālah.

Allāhu ekber, Allahu ekber.

Lā ilāhe illelāh.

Ikāmet se uči ubrzano i u sebi, kad se namaz klanja pojedinačno, a kad se klanja zajedniči tj. u džematu onda ga uči mujezin naglas. 

 

SASTAVNI DIJELOVI NAMAZA – NAMASKI RUKNOVI

 

Namaz ima šest sastavnih dijelova, i to:

1. početni tekbir (iftitāh-i tekbir),
2. stajanje (kijām),
3. učenje Kur’ana (kirāet),
4. pregibanje (ruku‘),
5. spuštanje lica na zemlju (sedžde),
6. sjedenje na svršetku namaza (ka’de-i ehireh).

Sastavni dijelovi namaza zovu se namaski rukni. Stajanje, učenje, pregibanje i spuštanje lica na zemlju čine jedan rekāt. Namaz može imati dva, tri ili četiri rekata.

Stupanje u namaz (iftitāh-i tekbir)

Početnim tekbirom (ifti­tāh-i tekbir) stupa se u namaz.

Dignemo ruke, dianova okre­nutih prema Kibli i izgovori­mo: Allāhu ekber. Muškarci dižu ruke u visini ušiju dodiru­jući palcima mehki dio uha. Ženske dižu ruke u visini ramena. Prsti su ispruženi. 

Stajanje u namazu (kijām)

Kada izgovorimo početni tekbir i sastavimo ruke, stojimo mirno i skru­šeno gledajući u mjesto gdje ćemo spustiti lice i učimo. Stajanje u namazu zove se kijām. Ko zbog bolesti ili starosti ne može da stoji, klanjaće sjedeči. 

Učenje Kur’ana u namazu (kirāet)

1. Šta je kirāet?

Kirāet znači učenje Kur’ana prilikom stajanja u namazu (tj. učenje Fatihe i sūre).

(Učenje Kur’ana u namazu farz je na stajanjima svih rekata. Kod svih farz-namaza farz je učiti Kur’an samo na prva dva rekata, a na trećem i četvrtom rekatu učenje Kur’ana je vadžib.) 

2. Šta se uči na stajanjima svih rekata u svih namaza?

Na stajanjima svih rekata u svih namaza uči se slijedeće:

1. na stajanju prvog rekata u svih namaza uči se: Subhāneke, Eūza, Bismilla, Fatiha i sūra;
2. na stajanju drugog rekata u svih namaza uči se: Bismilla, Fatiha i sūra;
3. na stajanju trećeg i četvrtog rekata farz-namaza uči se samo Bismilla i Fatiha;
4. na stajanju trećeg rekata ikindijskog i jacijskog sunneta uči se: Sub­hāneke, Eūza, Bismilla, Fatiha i sūra, tj. kao i na stajanju prvog rekata;
5. na stajanju trećeg rekata podnevskog sunneta uči se: Bismilla, Fatiha i sūra, tj. kao i na stajanju drugog rekata;
6. na stajanju četvrtog rekata svih sunneta uči se: Bismilla, Fatiha i sūra, tj. kao i na stajanju drugog rekata;
7. na stajanju trećeg rekata u vitr-namaza uči se: Bismilla, Fatiha i sūra, a zatim se dignu ruke kao kod iftitah-i tekbira izgovarajući „Allāhu ekber“, te se ruke stave na određeno mjesto i prouči se Kunut-dova. Ko ne zna Kunut-dovu može proučiti: „Allahumme rabbenā ātina fiddunjā haseneten ve fiI-āhireti haseneten vekinā azābennār.“

3. Šta učimo na stajanju u namazu?

Osim Fatihe i sūra na stajanju u namazu učimo: Subhāneke, Eūzu, Bismilla i Kunut-dovu.

Učenje Subhaneke, Euze i Bismille je sunnet, a učenje Kunut-dove je vadžib.

Pregibanje u namazu (rukū‘)

Pregibanje preko polovine tijela zove se rukū‘. Vršeći rukū‘, izgovara­mo: „Subhāne rabbijel-azīm“, tri puta. Dižući se s rukū’a izgovaramo: „Se­mi’allāhu limen hamideh“; zatim malo zastanemo i reknemo: „Rabbenā lekel-­hamd“, pa se, izgovarajući „Allāhu ekber“, spustimo na tle. Kad činimo rukū, gledamo u noge.

Spuštanje lica na tle (sedžda)

Kad smo stojeći izgovorili: „Rabennā lekel-hamd“, spuštamo se na tle i govoreći „Allāhu ekber“ – činimo sedždu. Prvo spustimo koljena, zatim dla­nove, a onda nos i čelo. Na sedždi izgovaramo: „Subhāne rabbijel-e´alā“ tri puta. Izgovarajući tekbir dignemo glavu sa zemlje i malo sjedemo, a onda, na isti način, učinimo drugu sedždu. Sa sedžde se, govoreći „Allāhu ekber“, dižemo na drugi rekat. Na sedždi gledamo niz lice. Na sedždi se dotičemo tla nožnim prstima, koljenima, dlanovima, nosom i čelom. 

Sjedenje u namazu

Poslije svakog drugog rekata i na završetku namaza sjedimo. Namaz od dva rekata ima samo jedno sjedenje – kāde-i ehire. Namazi od tri ili četiri rekata imaju po dva sjedenja: prvo sjedenje poslije drugog rekata i kāde-i ehire na završetku namaza. Na prvom sjedenju učimo Ettehijjātu.

Na posljednjem sjedenju učimo Ettehijjātu, salavāte i dove, pa predamo (izgovorimo) selam.

Evo kako glase: Ettehijjātu, salavāti i dove:

Ettehijjātu lillāhi ves-salavātu vet-tajjibāt. Esselāmu alejke ejjuhen-nebijju ve rametullāhi ve berekātuh. Esselāmu alejnā ve alā ibādillahis-sālihin. Ešhedu en lā ilāhe illellāh, ve ešhedu enne Muhammeden abduhū ve resuluhū.

Allahumme salli alā Muhammedin ve ´alā āli Muhammed, kemā sallejte ´alā Ibrāhime ve ´alā āli Ibrāhim, inneke hamidum-medžīd.

Alluhumme bārik ´alā Muhammedin ve ´alā āli Muhammed, kemā bārekte ´alā Ibrāhīme ve ´alā āli Ibrāhim, Inneke hamidum-medžīd.

Rabena ātinā fid-dunjā haseneten ve fil-āhireti haseneten ve kinā ‘azāben-nār.

Rabbena-gfir lī ve livālidejje ve lil-mu´minīne jevme jekūmul-hisāb.

Završetak namaza (selām)

Namaz završavamo,predavanjem selama. Selam se predaje ovako: okre­nuvši glavu na desnu stranu, izgovorimo: „Esselāmu alejkum ve rahmetullāh.“

Zatim okrenemo glavu na lijevu stranu i izgovorimo iste riječi. Izgovara­jući selam, gledamo u vrhove ramena.

Pošto predamo selām, proučimo:

„Allāhumme entes-selāmu ve minkes-selām. Tebārekte jā zel-dželāli vel-ikrām.“

Dok ovo učimo, potiremo se dlanovima po licu.

Ranije smo naučili kako se sjedi u namazu.

TREĆA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST – POSTITI MJESEC RAMAZAN

Treća glavna islamska dužnost je ramazanski post.

Ramazanski post znači uz ramazan se ustegnuti od jela, pića, pušenja i spol­nog uživanja od prije zore do zalaska sunca, u svrhu odanosti Bogu dž. š. Postiti je dužan svaki musliman i muslimanka koji je punoljetan i zdrav. Ramazanski post se zanijeti ovako: „Ja odlučih postiti ramazanski post u ime Allaha.“

Ramazanski post se obično zanijeti prije zore, poslije noćnog ručka kad se i zaposti.

Ramazan je mjesec ibadeta, dobročinstva i vjerskog preporoda. U dža­mijama se uči i tumači Kur’an, a kod kuće se pomažu siromašni, dočekuju i posjećuju rođaci, komšije i prijatelji.

Noću uz ramazan klanja se teravih-namaz. U toku dana razlikujemo dva osnovna termina: sehur – vrijeme početka posta, i iftar –čas kada treba pre­kinuti post.

Musliman zaposti tako što opere usta i zube i učini nijet, a omrsi se obično učeći Bismillu i najčešće vodom ili hurmama.

Za vrijeme posta treba se čuvati i svih hrđavih djela, što više besposlena razgovora. Post će biti pokvaren ako se nešto pojede, popije, zapali cigareta i sl. Ako u zaboravu učinimo nešto što kvari post, post neće biti pokvaren. Čovjek koji uz ramazan ne posti griješan je i treba da kasnije naposti rama­zan.

Krajem ramazana daje se siromašnim muslimanima određena materi­jalna pomoć, dar u novcu ili namirnicama. To darivanje zove se sadekatul-­fitr, a može se dati i za potrebe Islamske zajednice.

Dvadeset sedma noć ramazana zove se Lejletul-kadr i to je najsvetija noć u godini jer je u njoj počela objava Kur’ana azimu šana. Po završetku ramazana nastupa Bajram kao blagdan muslimana poslije ispunjenih vjerskih dužnosti.

Ramazanski post može izostaviti: bolesnik, putnik koji se udaljava od bo­ravišta više od 80 km do 15 dana, vojnik na odsluženju vojnog roka, zatvore­nik, putnik, radnik na teškim fizičkim poslovima, starije osobe nesposobne da izdrže post, žena koja nosi ili doji dijete, žena za vrijeme mjesečnog pranja. Sve navedene osobe dužne su post napostiti do idućeg ramazana, a osobe koje nisu u stanju napostiti propuštene dane zbog teške bolesti ih starosti dužne su za svaki dan izostavljenog posta podijeliti otkupninu u vrijednosti sadekatul-­fitra (fidja). 

 

ČETVRTA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST – DAVATI ZEKAT

 

Četvrta glavna isiamska dužnost je zekat, obavezni vjerski doprinos. Zekat je obavezno davanje jednog dijela iz viška imovine siromašnim musli­manima i muslimankama ili u druge korisne svrhe islamske zajednice u cilju postizanja Allahova zadovoljstva.

Zekat se daje na imovinu koja pretječe od osnovnih potreba za život (ni­sāb). Zekat se daje na novac, dragocjenosti (nakit, zlato, srebro), trgovačku robu, živo blago (stoku) i ostale vrijednosti. Imovina koja spada u zekat dijeli se u toku godine do vrijednosti od 2,5% od te imovine. Vlasnici zlata i srebra dužni su dati zekat ako budu imali u vlasništvu više od 90,6 grama zlata ili 641,5 grama srebra.

Zekat na živo blago podliježe zekatu više od 30 goveda ili 40 ovaca. Ze­kat na ostalu robu – žito, brašno, posteljina, odjeća, namještaj i sl. ako je na­mijenjeno za trgovinu procjenjuje se u vrijednosti zlata i srebra ili gotovog novca i na to se daje 2,5%. Zekat na žito, voće i povrće daje se odmah i to 10% od ubranog (ušr).

Zekat se može dati: onima koji nemaju ništa od imovine, siromašnim li­cima ako imovina koju posjeduju nije dovoljna za njihovo izdržavanje, putni­cima koji nemaju sredstava za povratak kući, zaduženim licima koja ne mogu otplatiti dug, te za vjerske aktivnosti koje nemaju drugih izvora sredstava.

Davanjem zekata postižemo slijedeće koristi:

• stičemo zadovoljstvo, milost Allahovu,
• čistimo srce od škrtosti i privika­vamo se na darežljivost;
• pomažemo siromahe i nevoljnike;
• uklanjamo nesporazume i mržnju izmedu imućnih i siromašnih;
• čistimo imovinu od tuđeg prava;
• podmirujemo potrebe islamske zajednice.

Da bi zekat bio valjan i kod Allaha primljen potrebna su dva uvjeta:

• nijet zekata, tj. da se obavezno srcem odluči da se izdvaja dio imovine u ime Boga;
• svrha zekata – da se obavezni iznos zekata podijeli u najljepšu svrhu koju sam odredi ili utvrdi nadležni organ islamske zajednice.

PETA GLAVNA ISLAMSKA DUŽNOST – HADŽDŽ OBAVITI

Peta glavna islamska dužnost je hadž izvršiti tj. Ka’bu jednom u životu posjetiti kome je tome moguće.

Allah dž.š. u Kur’anu poziva sve muslimane i muslimanke da posjete Ka’bu i izvrše propisane obrede hadža ako zato imaju mogućnosti. Tako uz­višeni Kur’an kaže: „Ljudi koji imaju mogućnost dužni su u ime Allaha posje­titi Ka’bu.“

Hadž se obavlja uoči i u vrijeme Kurban-bajrama.

Hadž ima tri osnovna farza koja mora svaki hadžija izvršiti i to:

• ihram obući (ihram se sastoji od dva čista ogrtača za muškarce, a žene po­krivaju i glavu);
• boraviti na Arefatu deveti dan zul-hidžeta,
•  tavafi zijaret tj. počasni obilazak oko Ka’be u danima Kurban-bajrama.

Žena koja odluči da obavi hadž treba da bude u društvu svoga supruga ili bližeg rođaka sa kojim ne može stupiti u bračnu zajednicu ili da bude u dru­štvu žena koje zajedno putuju na hadž.

Hadžija je prije hadža dužan da:

• osigura svoju porodicu odgovarajućim životnim potrebama do povratka sa hadža,
• izmiri svoje dugove i zatraži oprost za uvrede koje je eventualno nekada nekome nanio,
• da se pokaje za svoje grijehe i odluči da se po povratku sa hadža posveti svojim obvezama prema Allahu dž.š.

Glavne koristi od hadža su slijedeće:

• da hodočasnici izvrše propisane vjerske obrede na određenim mubarek mjestima,
• da se kod Ka’be na Arefatu, kod mezara Muhammeda a. s. u Medini i na drugim časnim mjestima obrate Allahu dž. š. za oprost grijeha i zatraže sreću i napredak svoje zajednice i svih ljudi.
• da se muslimani na hodočašću Ka’bi međusobno upoznaju i da se tješnje povezuju kako bi jedni druge pomagali u svim važnijim pitanjima,
• da sastanak na hadžu u Meki koriste kao sveislamski skup na kojem bi tre­balo rješavati vjerska, prosvjetna i druga društvena pitanja islamskog svi­jeta.

18/02/2014 – Autor: Dr. Sulejman Mašović i Idris Resić